Na internetu su jako popularne stranice sa vicevima a to nije ni čudno jer ljudi traže neki način da se razonode i oraspolože a kratke šale poput viceva služe upravo u tu svrhu.
Bonus tekst:
Ispod površine planeta događa se tihi, ali značajan proces. Ljudsko oko to ne može opaziti. Planet Zemlja, poput živog bića, posjeduje jedinstveni mehanizam disanja, ali taj mehanizam nije uvijek nježan. Povremeno eruptira i postane silovit, a ime mu je vulkan. Ova riječ, koja ima mnogo značaja, potječe iz davnina kada su ljudi erupcije prepoznavali kao znak Božjeg gnjeva. Rimljani su ih povezivali s bogom vatre Vulkanom, majstorom kovačem koji je, prema legendi, živio u utrobi vatrene planine, izrađujući oružje za božanstva.
- Zapravo, vulkan je rupa u Zemljinoj kori koja omogućuje izlazak magme – rastaljenog kamena koji, kada dođe na površinu, postaje lava. Uz njega se oslobađaju pepeo, plinovi, para i kamen, što stvara prizore koji su istovremeno zastrašujući i lijepi. Unatoč svojoj destruktivnoj prirodi, vulkani imaju i konstruktivnu ulogu: stvaraju nove otoke, stvaraju plodno tlo i mijenjaju izgled planeta. Povijesne priče pokazuju nemilosrdnu prirodu vulkana. Snažna erupcija Vezuva 79. godine uništila je i Pompeje i Herkulaneum u samo jednom danu. Ljude je ta vijest šokirala tijekom svakodnevnih obaveza, a njihova su tijela sačuvana u pepelu tragedije.
Međutim, ovaj vulkanski fenomen pogodovao je tlu ovog područja, koje je danas izuzetno plodno, idealno za uzgoj vinove loze i maslina. Slične priče potječu iz Italije, Islandije, Japana i Indonezije, a narativi se javljaju u kontekstu ovih prirodnih behemota. Geolog s Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu, koji piše za “Politiku”, objasnio je da su vulkani i prijetnja i pokretač geoloških i ekoloških promjena na Zemlji. Njihovo sudjelovanje u formiranju tla, klimatskim promjenama i nastanku novih ekosustava je nepropusno, unatoč činjenici da se to sudjelovanje ponekad izražava u obliku uništavanja i gubitka života.
Neke vulkanske erupcije promijenile su cijelu priču. Erupcija Tambore u Indoneziji 1815. oslobodila je mnogo pepela, zbog čega se sljedeća godina naziva “godinama bez ljeta”. Usjevi su bili neuspješni, hrana je bila ograničena, a klimatske promjene imale su značajan utjecaj na spisateljsku karijeru Mary Shelley. Ona je stvorila “Frankensteina”. Krakatoa je svojom erupcijom 1883. godine izazvao tsunami koji je odnio brojne živote, crveno nebo postalo je boje krvi, a ocean je dugo bio prekriven smrću. Na Havajima, vulkanske erupcije poput Mauna Loa i Kilauea nisu nasilne, ali polako gutaju zemlju sa svojim rijekama lave, što u isto vrijeme stvara nove otoke.
Ostali oblici vulkana nisu ograničeni na kopno. Oko 75% njih skriveno je ispod površine oceana, stvarajući planinske krajolike pod vodom. Na Islandu, kada se led susreće s vatrom, opažaju se spektakularni efekti poput jökulhlaupa – ledene poplave koje nastaju kada vulkanska aktivnost u zemlji uzrokuje naglo topljenje ledenjaka. Međutim, jedinstveni odjeljak posvećen je supervulkanima. Yellowstone, koji se nalazi u SAD-u, poznat je po svom poznatom izgledu. Njegova erupcija, iako neuobičajena, mogla bi utjecati na tijek civilizacije, uzrokujući globalnu zimu i izumiranje velikih razmjera. srećom, ti se događaji događaju u razmaku tisućama godina. Učinak vulkanske aktivnosti na okoliš je dubok.
Kada ispuštaju sumporni dioksid, čestice reflektiraju sunčevu svjetlost, što uzrokuje privremeni pad temperature. U prošlosti su se temperature smanjivale za nekoliko stupnjeva, što je bilo dovoljno za probleme u poljoprivredi i političku nestabilnost. Ove promjene nisu samo sjećanje na prošlost – danas bi značajna erupcija mogla poremetiti globalna putovanja. U jednom izvješću Instituta za geofiziku Sveučilišta u Zagrebu spominje se da je predviđanje erupcija još uvijek teško, unatoč korištenju modernih geoduckova, satelita i dronova.
Znanstvenici mogu prepoznati znakove nadolazeće erupcije, ali je vjernost predviđanja još uvijek diskutabilna, a priroda često prkosi i najiskusnijim znanstvenicima. Osim klasičnih vulkana, postoje i blatni vulkani koji ispuštaju vodu, plin i blato u mješavini. Unatoč često niskim temperaturama, mogu biti štetni zbog naglog ispuštanja metana ili klizišta. Najviša vulkanska planina u Sunčevom sustavu, Olympus Mons na Marsu, ima visinu od 22 kilometra, gotovo 3 puta više od Everesta, što dodatno pokazuje veličinu ovih struktura na galaktičkoj razini.
