Vicevi su kratke šale koje imaju za cilj da osobu koja ih sluša ili čita nasmiju i oraspolože, Danas vam donoismo jedan koji je jako popularana na internetu a u glavnoj ulozi je legendarni Mujo.
Na Balkanu se pojedinci rado okupljaju uz pjesmu, roštilj i čašu vina, gotovo svaka kuća se smatra simbolom kulture. To su mjesta na kojima obitelji i prijatelji provode nezaboravne trenutke koje nikada neće zaboraviti, a domaćini su sretni što ih imaju u svom raju daleko od buke i užurbanog rasporeda grada. Tako su i Mujini desetljećima imali seosku kuću u kojoj su se slavile male i velike družinske radosti. Međutim, shvatio je da su mu financije postale napete i da mora napustiti kućicu. Kupac je pronađen, sve je izgledalo jednostavno… dok nije postavio neobično pitanje.
- Umjesto da se raspita o stanju krova, grijanju ili papirologiji, on se zanimao za zajednicu. Mujo, koji je poznat po svom bosanskom humoru, našalio se i rekao: “Ne brini.” To je postrojenje koje proizvodi streljivo, sposobno je eksplodirati svake sekunde.
Unatoč statusu šale, cijeli svijet krije riječ “tvornica streljiva” – to vrijedi i za industrijski razvoj i strogu sigurnost, kao i za visoko tehnološko znanje. Proizvodnja streljiva nije niti jednostavna niti štetna, to je kombinacija procesa koji uključuju metalurgiju, kemiju, strojarstvo i balistiku koji su konstantni i imaju stroga pravila. Kroz vrijeme se uz oružje mijenjalo i streljivo. Čak i tijekom 14. i 15. stoljeća korištene su olovne čahure i barut, koji su se pripremali ručno prije upotrebe. Prava prekretnica dogodila se tijekom industrijske revolucije, kada su korišteni strojevi za proizvodnju uložaka u velikim količinama i s preciznim doziranjem.
Krajem 19. stoljeća već su postojale tvornice koje su mogle proizvoditi velike količine standardiziranog streljiva, tijekom velikih sukoba njihova proizvodnja je povećana na milijune komada mjesečno. Danas su dostupne različite vrste streljiva – od malih kalibara za pištolje i puške, preko srednjih kalibara za automatsko oružje, do velikih kalibara za topništvo i tenkove. Ostale vrste uključuju dimne granate, suzavac ili žarulje. Bez obzira na veličinu, svaki metak ima isti sastav: čahura, barut, kapisla i zrno. Kućište je obično sastavljeno od mesinga radi otpornosti na koroziju, barut osigurava propulzivnu snagu, kapsula inicira paljenje, a zrno se sastoji od olova, čelika ili volframa, napušta kovčeg brzinom koja se mjeri u stotinama metara u sekundi.
Postupak izrade stvari započinje nabavom i pripremom sirovina. Mjed se koristi za bačve, olovo i čelik za žitarice, dodatno, barut i početne kemijske reakcije zahtijevaju posebnu proizvodnju. Zatim slijedi proces izrade rukavaca, pri čemu se limovi prešaju, oblikuju, obrađuju i poliraju. Zrna su kuglasta ili pravokutna, a često imaju čeličnu jezgru koja povećava snagu udarca. U prostorima koji su sterilni, strojevi su precizno dozirali količinu baruta, nakon čega je s milimetarskom preciznošću izvršena ugradnja kapisle i spajanje sa zrnom. Sigurnosne mjere su izvanredne.
Zaposlenici nose antistatičku odjeću i podijeljeni su u različite prostorije kako bi se smanjio rizik. Čak je i krov tvornice dizajniran da se podigne tijekom eksplozije kako bi se smanjio udarni val. Kontrola kvalitete uključuje vizualni pregled vatrometa, lasersko mjerenje dimenzija i ispitivanje balističkih svojstava – svaki uzorak se testira kako bi se procijenila brzina, točnost i tlak u cijevi. Za velike količine streljiva, poput topničkih granata, postupak je još zamršeniji. Granate su sastavljene od kovanog čelika koji je napunjen eksplozivom ili dimom, a osigurači su ugrađeni prije upotrebe, to se radi kako bi se osigurala sigurnost. Etika i zakonodavstvo imaju značajnu ulogu.
Haška konvencija i drugi međunarodni zakoni zabranjuju opskrbu određenim vrstama streljiva, a izvoz i uvoz tih vrsta streljiva je strogo reguliran. Budućnost ove industrije predviđa se s ekološki prihvatljivijim proizvodima, “pametnim” projektilima koji imaju senzore i povećanom automatizacijom procesa. Mujo je u svojoj pripovijesti kupcu dao jamstvo da će imati nove uzbudljive susjede, no istina je da su te tvornice zapravo među najsigurnijim jer su pod stalnim nadzorom i rade po najstrožim pravilima. Njegova je šala možda nasmijala govornika, ali je također usadila smisao za proizvodnju baruta na znanstven i oprezan način.
Na kraju krajeva, Mujo je svoju rezidenciju zamijenio seoskom kućom. Ne zna se je li novi vlasnik ikada obišao ogradu tvornice i provirio. Međutim, jedno je sigurno: iza zida, gdje se stvaraju meci, granate i projektili, postoji svijet u kojem se mjeri svaki milimetar, promatra svaki gram i zabranjena je ljudska greška. Na balkanskim susretima priča o Muji vjerojatno će još dugo ostati, jer ništa tako ne zbližava ljude od zanimljive priče s mirisom roštilja, pogotovo kada ima malo istine i puno šale.
