Vicevi su jako popularni a prije interneta i društvenih mreža se znalo da neki ljudi mogu da ih pričaju u nedogled i da ih samo sipaju iz rukava. Puno ovisi o tome kako se neki vic interpretira.
- Usred razgovora između odvjetnika i klijenta, tema o kojoj se radi vrti se oko želje klijenta za razvodom. – Je li vaš muž pijanac? – Ne, apstinira od alkohola. – Što je s drogom? Njegovo razumijevanje droga je potpuno nepostojeće. Jesu li njegova primanja skromna? – Ne, on prima plaću od dvije tisuće eura. – Je li uvredljiv prema tebi? – Ne, ne pada mu ni na kraj pameti!
Zanemaruje li djecu? On se marljivo brine za njihovu dobrobit i brine o njihovim potrebama s velikom pažnjom. Sumnjate li da vam je nevjeran? Pouzdano mogu reći da mi nikada nije bio nevjeran; njegov karakter nije takav da bi se upustio u takvo ponašanje. Ne pomaže u kućanskim poslovima? – Apsolutno da. Obavlja brojne zadatke. – Dakle, draga moja gospođo, što bi uopće mogao biti uzrok ovoj podjeli? -Sve on to radi ali da vidite sa kakvim izrazom njegovom licu!
Temeljni cilj šale usredotočen je na njezinu sposobnost da izazove smijeh kod primatelja kojoj je namijenjena, što se postiže prezentacijom zadivljujuće i zabavne priče. U carstvu bosanske komedije postoji bogat leksikon prepun viceva koji prikazuju omiljene likove kao što su Mujo, Suljo, Fata, Huso i Haso.
Čuvene priče “Muja i Sulja” postale su cijenjena pojava u nasljeđu komedije Bosne, igrajući vitalnu ulogu u njenoj tradiciji. Ove pametne anegdote dobile su široku hvalu, prevazišle su granice Bosne i Hercegovine i odjeknule širom regije Balkana. Ove sažete i duhovite priče, koje se obično nazivaju šalama, aforizmima i citatima, osmišljene su tako da izazovu smijeh svojim iznenađujućim i neortodoksnim razrješenjima.
Platon, naširoko priznat kao prvi teoretičar humora, gledao je na humor kao spoj užitka i nelagode. Dok se mnoštvo viceva i duhovitih izreka prenosi generacijama, svakodnevno nastaju nove, koje obuhvaćaju široku lepezu tema. U balkanskoj regiji specifične virtualne ličnosti postale su stalne figure u vicevima i duhovitim izrekama, uključujući Muju i Hasu, Ivicu, Pericu, plavuše i pojedince raznih nacionalnosti.
Treba naglasiti da ove prikaze ne treba shvatiti kao točan prikaz stvarnosti, jer su tijekom godina doživjeli promjene i prilagodbe. Popularnost Muje i Hase koju su u televizijskim skečevima oživjeli Milan Pavlović i Enes Bešlagić odigrala je značajnu ulogu u njihovom usponu do slave.
- Unatoč njihovoj brojnosti i naizgled bezazlenoj prirodi, šale o plavušama imaju bogatu povijest i zamršene nijanse koje nadilaze početne pretpostavke, što je dovelo do razdoblja u kojem plavuše nisu bile primarni fokus uvreda. Društvena percepcija plavuša toliko je duboko ukorijenjena da su čak i znanstvenici poduzeli studije kako bi procijenili točnost stereotipa o inteligenciji povezanih s njima.
Istraživanje koje je provelo Sveučilište Ohio State otkriva da plavuše imaju prosječni IQ od 103,2, čime su neznatno nadmašile brinete koje su dobile 102,7 i crvenokose koje su imale 101,2. S druge strane, crnke su imale najniži prosječni IQ od 100,5. Važno je priznati da usprkos ovim otkrićima, kreatori viceva nisu odmah požurili ponuditi isprike za održavanje negativnih stereotipa o plavušama, niti su počeli smišljati šale usmjerene na inteligenciju crnih žena.
Trajna fascinacija tragičnim šarmom Marilyn Monroe i umjetnim poboljšanjima Pamele Anderson možda nije pravi izvor stereotipa o “glupoj plavuši”. Iznenađujuće, ovaj izraz ima bogatu povijest koja seže mnogo dalje. U davna vremena žene s plavom kosom nailazile su na poteškoće i nastojale posvijetliti svoje pramenove raznim prirodnim tehnikama, samo da bi naišle na ruganje i prijezir. Postoji općeprihvaćeno mišljenje da privlačnost plave kose proizlazi iz njezine povezanosti s mladošću i čistoćom, kao što se uglavnom vidi kod djece. To nas navodi na pitanje postoji li predrasuda prema osobama s plavom kosom.
