U malom selu, smještenom uz obalu rijeke, živjela je grupa prijatelja koja je imala nevjerojatnu sposobnost da uvijek izmislite najzabavnije viceve…
. Iako nisu bili poznati po nečemu drugom, njihove šale su bile legendarne, a selo je imalo samo jedan zakon – “Ko se ne smije, mora biti ozbiljan.”
Jednog dana, dva najbolja prijatelja, Marko i Ivan, odlučili su da organiziraju veliku šalu za cijelo selo.
Muškarac, zbunjen, pogleda u jaja i pita:
– A šta ćemo s ovim jajima?
Baka, smiješeći se, odgovara:
– Dragi, to su samo sitni problemi… sve ostalo su bili samo naši mali “školski” troškovi.
- Cilj im je bio da svi seljani, od najmlađih do najstarijih, budu prisiljeni smijati se, čak i ako ne žele. Planirali su to do savršenstva i počeli smišljati viceve koji će slomiti svaku ozbiljnost.
U selu je živio i jedan čovjek, Luka, kojeg su svi znali kao najozbiljnijeg čovjeka u selu. Nikada nije ni smiješkao, a kamoli da je imao vremena za viceve. Marko i Ivan su bili uvjereni da će upravo Luka biti njihov najteži izazov.
Započeli su svoju misiju jednog ponedjeljka, rano ujutro, kada su svi seljani odlazili na tržnicu. Marko je prvi krenuo prema Luki. Sjeo je pored njega i počeo sa:
– Luka, znaš li zašto plavuša nosi crvene čarape?
Luka je samo slegnuo ramenima i gledao prema rijeci.
– Da ti kažem – rekao je Marko. – Zato što je čula da će joj to pomoći da se lakše prepozna dok hoda po obali!
Luka nije reagirao. Samo je gledao prema rijeci i nastavio s poslom. Marko je odjurio do Ivana, koji je već pripremao novu šalu.
Sljedeći dan, Ivan je došao do Luki i počeo s novim vicem:
– Luka, znaš li zašto je krava počela nositi naočale?
Luka je pomalo pogneo glavu, ali nije se smiješkao. Ivan nije odustao.
– Zato što je htjela vidjeti više!
Opet ništa. Luka nije ni trepnuo.
- Izgubili su nadu, ali su odlučili da neće odustati. Marko i Ivan su smislili plan za finalnu šalu. Svi su znali da je Luka ljubitelj brojki, a posebno je volio matematičke probleme. Tako su smislili vic koji je uključivao sve najpoznatije brojke.
U subotu su se svi seljani okupili u kafani na velikoj zabavi. Marko i Ivan su došli do Luki sa velikim osmijehom na licu. Donijeli su veliko platno i na njemu nacrtali složeni matematički problem. Platno su postavili ispred Luki i rekli:
– Luka, ovo je problem za tebe! Ako ga riješiš, postat ćeš najpoznatiji matematičar u selu! Što misliš, hoćeš li ga riješiti?
Luka, naravno, nije mogao odoljeti izazovu. Pognuo se nad platno, proučavao brojeve i znakove, a Marko i Ivan su se smješkali, čekajući da ga zbune. Nakon nekoliko minuta, Luka je podigao glavu i rekao:
– Ne mogu vjerovati! Ovaj problem je kao moj život… sve se pretvorilo u zbrku jer je previše brojeva i previše rješenja!
- I tada je nešto nevjerojatno – Luka je počeo smijati! Prvo je to bio lagani osmijeh, a onda je nastavio smijati se sve više i više. Svi su u kafani gledali u nevjerici. Luka, najozbiljniji čovjek u selu, smijao se do suza. Marko i Ivan su skočili u zrak od sreće, a svi su se pridružili smijehu.
Od tog dana, Luka je postao poznat kao najveseliji čovjek u selu. Ubrzo je počeo izgovarati vlastite viceve, a svi su ga obožavali zbog njegovog smijeha. Seljani su shvatili važnost smijeha u životu i počeli se smijati više nego ikad prije.
Morali su donijeti novi zakon: “Ako si ozbiljan, moraš imati dobar razlog, inače ćeš biti kažnjen smijehom!” I tako su Marko, Ivan i Luka postali pravi heroji sela, jer su svi shvatili da je život previše kratak da bi se stalno ozbiljno shvaćali.
- Selo je procvjetalo od smijeha, a vicevi su postali najvažniji dio njihove svakodnevne rutine. Uskoro su svi počeli smišljati vlastite šale, i selo je postalo jedno od najsmješnijih mjesta u zemlji. Svi su naučili da i kada život donese probleme, najbolje je nasmijati se i uživati u trenutku. Iako je Luka bio najstariji, pokazao je svima da nikad nije prekasno za smijeh i radost.
I tako su Marko, Ivan i Luka zauvijek ostali u srcima svih seljana, jer su naučili da je smijeh najljepši lijek za sve nedaće života.
