Opšte je poznata stvar da naše zdravlje treba čuvati i da u naš organizam ne trebamo unositi štetne tvari poput alkohola ili cigareta. Međutim desi se da ljudi koji vode zdrav život obole od najteže bolesti.
Značajna dilema povezana s rakom je razlika u njegovoj prevalenciji među pojedincima, unatoč naizgled različitim načinima života. Primjerice, čovjek koji je vodio zdrav način života obolio je od raka, dok je njegov susjed, koji je cijeli život pio i pušio, navršio 85 godina prije nego što je preminuo. Jezgrovita obrazloženja koja pružaju medicinski stručnjaci mogu biti duboko uznemirujuća: priroda raka temeljno se temelji na složenoj interakciji genetskih predispozicija, utjecaja okoline i načina života. Razumijevanje raka i zamršenosti uključenih u njegovo liječenje je ključno.
Istraživanja pokazuju da standardne terapije raka obično produljuju život u prosjeku za dvije godine. Iako te dodatne godine mogu potaknuti osjećaj nade u pogledu mogućnosti izbjegavanja smrti, često su zasjenjene nelagodom povezanom s tretmanima. U svjetlu znatnih ulaganja u istraživanje, znanstvenici sve više slijede drugačiji pravac istraživanja: zašto neki pojedinci ostaju bez raka, ili, drugačije rečeno, što objašnjava pojavu da neki ljudi nikada ne razviju bolest? Ovo ispitivanje proizlazi iz složene prirode ljudske biologije i genetskih anomalija prisutnih u našoj DNK.
Svakodnevno se naša tijela uključuju u procese regeneracije i diobe stanica, tijekom kojih mogu nastati pogreške u replikaciji DNK. Procjenjuje se da se oko 120 000 pogrešaka događa sa svakom instancom stanične diobe. Dok je većina ovih pogrešaka bezopasna, značajna pogreška može rezultirati abnormalnom proliferacijom stanica, što potencijalno kulminira u raku. Do sada je identificirano više od 200 različitih tipova raka, a njihove se stope pojavljivanja razlikuju ovisno o mutaciji koja je uključena.
Brojni čimbenici igraju ulogu u povećanju rizika od razvoja raka. Na vjerojatnost razvoja raka utječe pet ključnih vanjskih čimbenika koji pridonose mutacijama DNA: produljena izloženost sunčevoj svjetlosti, osobito u mladosti; pušenje; pretilost; izloženost zračenju i hormonskoj terapiji; i konzumacija prerađene hrane u kombinaciji s nedovoljnim unosom vlakana. Osim toga, genetski čimbenici i geni povezani s dugovječnošću igraju značajnu ulogu. Istraživači su identificirali određene genetske markere, koji se nazivaju “geni dugovječnosti”, koji omogućuju stanicama učinkovitiji oporavak od biokemijskih oštećenja.
- Pojedinci koji nose te gene imaju samo 11% vjerojatnosti da će razviti rak, za razliku od 40% do 60% rizika s kojim su suočeni oni koji ih ne posjeduju. Rak ostaje duboka enigma postojanja i uništenja. Različiti primjeri potiču na ispitivanje: uzmite u obzir pušača koji ne oboli od raka, nasuprot njegovom supružniku nepušaču koji oboli. Ovi scenariji predstavljaju primjer zamršenih karakteristika raka, oblikovanih odlukama o načinu života i genetskim čimbenicima.
Osim toga, okoliš igra ključnu ulogu u našem zdravlju. Naše svakodnevno okruženje, koje uključuje kemikalije koje se nalaze u plastičnim posudama za hranu i financijskim dokumentima, pojačava izazove s kojima se susrećemo. Na primjer, tvari prisutne u termalnim papirima i plastičnim proizvodima mogu povećati rizik od raka i drugih zdravstvenih problema.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i aromatičnim svojstvima, češnjak se ubraja među najstarije ljekovite biljke i kroz povijest je imao istaknutu poziciju u globalnoj kulturi i praksi prirodnog liječenja.S poviješću dugom preko pet tisuća godina, češnjak je omiljena ljekovita biljka koja potječe iz središnje Azije prije nego što je raširen u raznim regijama diljem svijeta. Bogata hranjivim tvarima, jača imunološki sustav i pruža brojne zdravstvene prednosti. Primarni aktivni spoj u češnjaku, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitnim učincima.
U drevnoj egipatskoj kulturi češnjak se smatrao svetom biljkom, visoko cijenjenom; davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a otkriven je i u grobnicama faraona. U staroj Grčkoj i Rimu sportaši su češnjak konzumirali prije natjecanja, dok su ga vojnici konzumirali prije bitaka kako bi poboljšali izdržljivost, snagu i otpornost na bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao do Indije i Kine, gdje je stekao priznanje zbog svojih ljekovitih svojstava. S obzirom na svoje kulinarske i terapeutske prednosti, češnjak je neizostavan u svakom kućanstvu i sastavni je dio svakog obroka.
Ima ključnu ulogu u prehrani, funkcionira kao začin za gotovo sve vrste jela. U suvremeno doba mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv niza bolesti. Za optimalne dobrobiti, preporučljivo ga je redovito konzumirati u sirovom obliku; nepoželjan miris može se ublažiti korištenjem soka od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili miješanjem s maslinovim uljem.
