Odnos između svekrve i snahe je često složen i komplikovan a na društvenim mrežama možete pronaći veliki broj ispovijesti upravo na ovu temu. Danas vam donosimo jednu od njih.
Nakon 8-satnog radnog dana vraćam se kući i dozivam s vrata: “Hej ljubavi, što ima danas za ručak?” Nema odgovora. Još jednom iz hodnika dozivam muža, ali nema odgovora. Kad sam ušla u kuhinju, zatekla sam svekrvu. Samo da napomenem, stanuje 10 km od nas. Kad je pitam gdje joj je sin, ona odgovara sa “TI ZNAŠ”.
- Njene riječi su me ostavile u nedoumici, a onda se okrenula i rekla: Svaki dan ti priprema ručak, a danas sam mu predložila da se odmori, provede neko vrijeme s djecom, a ja ti ručam kad on to ne može. Osim toga, svojim radom i primanjima preživljavam cijelu obitelj, a dogovor je bio da moj suprug čuva djecu i sprema ručak jer se ne bavi nikakvim drugim obavezama. Nisam siguran kako se osjećati u ovom trenutku.
Bonus tekst:
Kulinarska baština Afrike složena je i raznolika, stoljećima oblikovana različitim kulturama, geografskim krajolicima i klimatskim uvjetima. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, koja je uvelike oblikovana jedinstvenom klimom i tradicijom određenih područja. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do prehrane koja se prvenstveno sastoji od žitarica poput kukuruza, prosa i sirka.
Ove se žitarice obično pretvaraju u osnovna jela kao što su “banku” i “fufu”. Fufu, jelo u kojem se naširoko uživa, priprema se od korjenastog povrća kao što je slatki krompir ili kasava koje se kuhaju i pasiraju, dok se banku, koji se obično poslužuje kao prilog, pravi od kukuruza ili prosa. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrani Zapadne Afrike, osim žitarica, ključne su mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka.
Izvrstan dodatak mahunarkama svakodnevnim obrocima zaslužan je za njihov visok sadržaj proteina i vlakana. Obično se stavljaju u juhe ili variva, uključujući jela poput juhe “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Kulinarske prakse u istočnoj Africi, poznate po svojoj vlažnoj klimi koja podržava rast raznolikog voća i povrća, nude živahan izbor svježih namirnica. Na primjer, u Keniji tradicionalno jelo od kukuruza “ugali” prati razno povrće i meso.
Štoviše, cjelovita konzumacija ili cijeđenje soka uobičajeno je za svježe voće poput manga, ananasa i papaje, kojih ima u izobilju. Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti u sjevernoj Africi podržavaju cvjetanje uzgoja aromatičnog bilja i začina, pridonoseći prehrani koja je raznolika i ukusna. Lokalnu kuhinju definiraju jela kao što su couscous, koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari, i tagine, sporo kuhano jelo koje se priprema u jedinstvenom loncu.
Obično su uključeni ključni sastojci poput janjetine i piletine, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta dodaju dubinu i bogatstvo ovim kulinarskim kreacijama. Tropske šume Središnje Afrike pružaju obilje mogućnosti hrane koje su sastavni dio lokalne kuhinje. Ovaj asortiman sadrži korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno s lišćem koje se koristi u juhama i varivima.
Popularno jelo poznato kao “gulaš” kombinira različito povrće i meso, često pojačano autohtonim biljem i začinima, što dovodi do robusnih okusa i značajnih nutritivnih prednosti. Štoviše, fokus na prehranu diljem Afrike naglašava važnost očuvanja prirodnih resursa i uključivanja sastojaka lokalnog porijekla.
