Postoji pitanje koje mnoge žene, kada se nađu u ulozi ljubavnice, u jednom trenutku sebi postave: Zašto baš ja? O ovoj temi više u nastavku teksta…
- Među tolikim ženama, zbog čega je jedan oženjeni muškarac odabrao upravo mene? Odgovor na to pitanje rijetko je bajkovit i nikada ne donosi romantičnu iluziju. On je obično surov, kratak i bolan – ali je upravo u tome njegova istina.
Muškarac koji već ima suprugu ne bira ljubavnicu zato što je pronašao “srodnu dušu”. On traži ono što mu u datom trenutku nedostaje i što mu može donijeti korist ili osjećaj koji mu je potreban. Ta odluka rijetko kada ima veze sa pravom ljubavlju. U većini slučajeva, ona se zasniva na okolnostima, dostupnosti i unutrašnjim prazninama koje pokušava da popuni.
- Prvi i najjednostavniji razlog jeste sama dostupnost. Ljubavnica često postane ona žena koja se u pravom trenutku našla u njegovoj blizini. To može biti kolegica, poznanica ili neko koga je slučajno upoznao. Nije presudna ni ljepota, ni posebnost, već činjenica da je ona bila tu kada je on bio spreman da napravi korak. Takva odluka ne proizlazi iz velikog izbora, već iz praktičnosti i rizika koji je bio voljan preuzeti. U toj istini nema glamura – ona je ogoljena do toga da ste postali opcija jer ste bili pri ruci.
Drugi razlog je to što on kod vas pronalazi ono što mu nedostaje kod kuće. Svaki brak, ma koliko stabilan izgledao spolja, s vremenom upadne u rutinu. Neko gubi spontanost, neko strast, a neko osjećaj divljenja i pažnje. Upravo ta praznina tjera muškarca da potraži nekoga ko će mu pružiti ono što više ne dobija u svakodnevici. To ne znači da je ljubavnica bolja ili vrjednija od supruge. To jednostavno znači da je postala dopuna, privremeno rješenje, svojevrsni “flaster” za ono što nedostaje u njegovom braku. Ako mu je potrebna pažnja, tražiće ženu koja ga sluša i u njemu vidi nekog izuzetnog. Ako mu fali strasti, tražiće odvažnu i slobodnu partnerku. Ako mu nedostaje osjećaj mladosti, biće privučen osobom koja mu vraća ego i podsjeća ga na prošla vremena.
- Treći, možda i najgrublji razlog, jeste hranjenje ega. Ljubavnica postaje ogledalo u kojem muškarac vidi svoju moć i privlačnost. Pored nje se osjeća življe, muževnije, poželjnije. To mu potvrđuje da nije sveden samo na ulogu muža i oca, već da još uvijek može da zavodi i budi želju. Često, u ovakvim odnosima, nije bitno ko je žena zapravo, već kako se on osjeća kada je s njom. Ako ga ona gleda očima punim divljenja, ako ga sluša kao da je jedini vrijedan pažnje, onda upravo taj osjećaj postaje ključan. Nije on birao nju kao osobu, birao je emociju koju je pored nje pronalazio.
Na kraju, možda i najvažniji faktor je – pristanak. Bez ženinog “da”, nikakav pokušaj zavođenja ne bi imao uspjeha. On može ispitivati teren, slati signale, ali konačna odluka uvijek leži u rukama one koja pristaje. Možda je žena mislila da je riječ o igri, možda se osjećala polaskano, možda je očekivala korist ili novu vrstu iskustva. No, u trenutku kada je prešla granicu, ona je postala dio te priče. Paradoksalno, upravo ta činjenica najviše boli – jer mnoge druge žene, suočene sa sličnim izazovom, jednostavno nisu pristale. Dakle, on je izabrao vas jer ste dopustili da budete izabrani.
Sve ove istine su daleko od romantičnih priča koje se često grade u mašti. One su surove i nerijetko bole, ali upravo zato imaju težinu. Ulogu ljubavnice ne određuje bajkovita ljubav, već splet okolnosti, psiholoških potreba i osobnih odluka. Iza nje se krije igra dostupnosti, praznina u braku, muški ego i spremnost žene da se upusti u takav odnos.
- Kada se sve sabere, jasno je da ljubavnica nije izabrana zbog sudbine niti zbog posebne čarolije. Ona je izabrana jer je u tom trenutku bila kombinacija blizine, dopune, hraniteljke ega i pristanka. I koliko god to bilo teško prihvatiti, upravo u toj surovosti leži odgovor na pitanje koje mnoge žene sebi postavljaju.
