Iako je smrt sastavni dio života i sve nas čeka prije ili kasnije malo ko je spreman na taj čin. Gubitak bliskih ososba nas posebno pogađa još ako se radi o ljudima mlađe životne dobi to je onda prava tragedija.
Istraživanje razloga koji stoje iza prerane smrti dobrih pojedinaca zadire u duboke emocionalne i filozofske izazove koji se pojavljuju kada se suočimo s gubitkom onih koji su nam dragi. Postoje različite perspektive koje pojedinci koriste kako bi razjasnili ovu uznemirujuću pojavu. Koje uvide nudi filozofija? Brojni su se filozofi bavili pitanjem nepravednog gubitka, nastojeći rasvijetliti patnju i smrt kroz moralne ili egzistencijalne leće. Filozofska teorija tvrdi da je svemir neutralan u pogledu prirodnih zakona kao što su smrt i bolest.
Život ima element slučajnosti, a smrt može zadesiti svakoga, bez obzira na njegov karakter ili postupke. Posljedično, smrt nije ni pravedna ni nepravedna; to je jednostavno sastavni aspekt prirodnog poretka. Koje perspektive nudi psihologija? Iskustvo suočavanja sa smrću drage osobe, posebno one koja je pozitivno utjecala na živote drugih, može izazvati duboke osjećaje gubitka i tuge. Predstavlja psihološki izazov da se shvati zašto pojedinac koji je značajno pridonio boljitku svijeta mora otići.
Suočeni s takvim gubitkom, pojedinci često traže veće značenje u tim pojavama, budući da osjećaj nemoći može biti neodoljiv kada osoba nema kontrolu nad situacijom. S biološkog stajališta, potraga za smislom služi kao mehanizam za suočavanje s tugom i otkrivanje strategija za upravljanje smrću voljene osobe. S biološkog stajališta, moralni obziri ne utječu na pojavu bolesti, nesreća ili raznih fizičkih čimbenika. Čimbenici kao što su genetika, okoliš, način života, pa čak i slučajnost mogu značajno utjecati na vrijeme i način smrti pojedinca.
Iako je smrt neizbježna biološka stvarnost za sve žive organizme, okolnosti koje je okružuju mogu se činiti nepravednima, osobito u slučajevima koji uključuju preranu smrt mladih ili čestitih pojedinaca. Prerana smrt čestitih pojedinaca duboko utječe na društvo, jer oni često služe kao katalizatori za pozitivnu transformaciju, šireći ljubav i suosjećanje. Dubina tuge koja se osjeća u njihovoj odsutnosti pojačana je spoznajom da su njihova djela možda osvijetlila živote drugih. Stoga se odlazak dobre osobe smatra značajnim gubitkom koji pogađa ne samo njihov najbliži krug nego i širu zajednicu.
- Istraživanje o tome zašto čestiti pojedinci umiru u mladoj dobi traje od zore čovječanstva i ostaje pitanje za koje ne postoji zadovoljavajuće objašnjenje. Vlasti naglašavaju da je smrt, istina, neizbježan aspekt postojanja na koji utječu brojni čimbenici. Prerani odlazak dobrih pojedinaca povećava važnost načina na koji se netko nosi s takvim gubitkom i načina na koji se uspomena na njih može odati počast kroz ljubav, sjećanje i djela dobrote koja se vrše u njihovo ime.
Što čini religijsku perspektivu? Različite religije diljem svijeta daju različita tumačenja u vezi s preranom smrću čestitih pojedinaca. Iako jedinstven odgovor ostaje nedokučiv, svaka vjera predstavlja uvide koji mogu pomoći pojedincima u otkrivanju utjehe i značaja tijekom razdoblja tuge. Ispod su neka od najraširenijih religijskih stajališta o ovom pitanju: 1. Unutar kršćanstva, i život i smrt sastavni su dijelovi Božjeg božanskog plana. Iako može biti izazovno shvatiti ranu smrt čestitih pojedinaca, postoje duboki razlozi za vjerovanje u Boga koji se ne mogu uvijek u potpunosti shvatiti.
Neki kršćani smatraju da kada pravedni pojedinci završe svoju zemaljsku misiju, Bog ih poziva natrag ili ih oslobađa od nadolazeće patnje. Biblija prenosi perspektivu u kojoj se smrt promatra kao prolaz u vječni život, prikazujući zemaljsko postojanje samo prolaznim. Ovo uvjerenje potiče ideju da je smrt čestite mlade osobe u skladu s Božjim planom za njihovo vječno spasenje. Često citirani stih koji sažima ovaj osjećaj kaže: “Pravednici nestaju, i nitko ne misli da su pobožni odvedeni, i nitko ne razumije da su pravednici odvedeni jer dolazi zlo. 2. U islamu se smrt smatra sastavnim elementom Allahovog božanskog plana i označava početak putovanja prema vječnom životu.
Učenja islama tvrde da Allah posjeduje krajnje znanje o vremenu i razlozima smrti svakog pojedinca. Vjeruje se da je svaka smrt predodređena, odražavajući Božju mudrost, te da ljudi možda neće u potpunosti razumjeti sve temeljne razloge. Mnogi sljedbenici vjeruju da čestiti pojedinci, uključujući one koji su umrli u mladoj dobi, mogu postići uzvišene položaje u Džennetu (nebu) zahvaljujući svojim ispravnim djelima. Kur’an naglašava značaj strpljivosti i vjere u Boga’oporuku s izjavom: “Mi pripadamo Allahu i Njemu se pokoravamo.”
Ovaj stih služi kao podsjetnik da je smrt sastavni dio životnog prirodnog ciklusa, potvrđujući da su svi pojedinci pod Božjom vlašću i da se vjernici trebaju pouzdati u Njegovu volju. 3. Hinduizam – Unutar hinduizma, smrt se smatra sastavnim aspektom ciklusa reinkarnacije, u kojem duša prolazi brojne živote u potrazi za mokshom, ili oslobođenjem. Smrt čestite mlade osobe može se protumačiti kao posljedica karme stečene u prethodnim životima. Karma predstavlja načelo uzroka i posljedice, a smatra se da se posljedice i kreposnih i nemoralnih postupaka otkrivaju kroz sve faze postojanja, uključujući i smrt.
Umiranje mladog pojedinca ne treba promatrati samo kao oblik kazne; nego se smatra elementom šireg putovanja prema duhovnom napretku. U hinduizmu, rana smrt pravedne osobe može značiti da je njihova duša postigla određeni stupanj čistoće i da je spremna napredovati dalje na putu do oslobođenja. 4. Budizam – Slično hinduizmu, budizam je utemeljen na načelima karme i ciklusa reinkarnacije. U ovom sustavu vjerovanja smrt se ne smatra završetkom, već prijelazom u zagrobni život.
Svaki događaj, uključujući smrt, promatra se kao sastavni aspekt šireg uzročnog kontinuuma. Budizam zagovara smireno prihvaćanje smrti, shvaćajući da je život prolazan i da je svaki trenutak kratkotrajan. Smatra se da akumulacija dobre karme u ovom životu služi kao temelj za bolji život u budućnosti. 5. Judaizam – Unutar judaizma, smrt se smatra sastavnom komponentom Božjeg božanskog plana; međutim, često postoji jak naglasak na značaju života i činjenju dobrih djela tijekom zemaljskog postojanja.
Dok judaizmu nedostaje detaljna doktrina o zagrobnom životu, mnogi Židovi vjeruju u Olam Ha-Ba (zagrobni život), koji tvrde da će pravednici u njemu dobiti nagrade. Odlazak čestitih pojedinaca, uključujući i one mlade, može se tumačiti kao izraz Božje volje, a čovječanstvu je često teško shvatiti Božje putove.
