Da bismo bili zdravi potrebno je da naš organizam savršeno funkcioniše. Međutim to često nije slučaj i onda moramo ići kod doktora da bi otkrio o kojoj se bolesti radi. Ipak ni oni nekada ne mogu da pogode dijagnozu.
Trenutno je sindrom kroničnog umora sve rašireniji, zbog čega su mnogi pojedinci nesposobni za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Ina Ignjatović iz Ćuprije kroz svoju petogodišnju borbu s dugotrajnom iscrpljenošću, bolovima u mišićima, klaustrofobijom i kroničnim umorom otkriva kolike posljedice ovo stanje može imati. Sposobnost normalnog funkcioniranja može biti znatno otežana kroničnim umorom.
Kao i mnogi drugi, Ignjatović je u različitim trenucima imao simptome koje tipično osjećaju različiti pojedinci. Među prijavljenim simptomima bili su: tijekom duljeg trajanja, pojedinci su se suočavali sa stalnim varijacijama u krvnom tlaku, stalnim temperaturama koje su se kretale oko 37,2 stupnja, ponavljajućim infekcijama, nelagodom u mišićima i zglobovima, neprestanim umorom i stalnom pojavom natečenih limfnih čvorova.
Dodatno, bilo je glavobolja i tinitusa. Postoje tvrdnje da ovu bolest karakterizira jedinstveni simptom, koji ima težinu 1,00. Ina je ispričala kako joj je samo presvlačenje djeteta bilo dovoljno da se osjeća iscrpljeno. Kad bi se odlučila istuširati, neizbježno bi morala otići ravno u krevet kako bi se odmarala. Pojavilo se značajno pitanje: pružatelji zdravstvenih usluga previdjeli su istinu o njezinoj situaciji.
Sama se sjeća kako su njezine brige bile odbačene u stranu, a stručnjaci su ih kategorizirali kao puke proizvode njezine mašte ili nedostatak truda. Čak su je uputili i psihijatru, što je njezina iskustva dodatno poništilo. Ina Ignjatović, osnivačica Udruge kronično umornih, ispričala je svoje iskustvo zarobljenosti u beskrajnom krugu. Ina Ignjatović ispričala je svoja iskustva obilazeći brojne liječnike koji su je prebacivali od jednog specijalista do drugog, svaki sumnjajući na neidentificiranu bolest, ali ne mogu točno odrediti niti jedno konkretno stanje.
- Na kraju bi je uvjerili da ništa nije u redu i savjetovali joj da jednostavno uzme malo vremena za odmor. U razgovoru je otkrila da, unatoč zadovoljavajućim rezultatima i parametrima, boluje od kroničnih virusnih infekcija te ima antitijela za gotovo deset različitih virusa. Osim toga, spomenula je da su razine IgG antitijela za šest od ovih virusa bile izrazito povišene iznad normalnih raspona. U intervjuu za TV “Prva” Ina Ignjatović ispričala je kako su joj liječnici tijekom djetinjstva otkrili višestruke infekcije.
Njihova zabrinutost se pojačala nakon što su primijetili da su razine titra, koje su se trebale smanjiti tijekom vremena, ostale visoke, što ukazuje na potencijalni problem, iako nisu mogli identificirati određeni razlog. Unatoč njegovim ozbiljnim naporima da ga ublaži, umor koji podnosi ne jenjava. Uz dijeljenje svojih svakodnevnih iskustava, otkriva i kako se ljudi oko nje nose s njezinim okolnostima. Mučila me nemilosrdna iscrpljenost, koja je ostala prisutna čak i nakon potpuno prospavane noći.
Samo 200 metara hoda od moje kuće postalo je zastrašujuće iskušenje. Gužve u poštanskim uredima postale su mi nepodnošljive. Preplavio me neumorni val pospanosti, potpuno mi crpeći energiju. Izazovi s kojima sam se susretao bili su složeniji zahtjevima brige za malu djecu. Unatoč mojim pokušajima da potražim liječničku pomoć, jasnoća mi je izmicala, zbog čega su me drugi doživljavali kao dobrog zdravlja – naglasila je. Srećom, dobio sam suosjećanje i podršku svoje obitelji; međutim, šira javnost ostala je nepoznata mojoj nevolji.
Uobičajeno je da se osjećate tjeskobno kada je uzrok vaše nelagode nejasan. Javljaju se sumnje radi li se možda o psihološkom problemu, ali čak ni nakon savjetovanja s psihijatrom nisu se mogli identificirati nikakvi problemi, ostavljajući moj osjećaj dobrobiti zauvijek izvan dosega. Prema njezinim tvrdnjama, sindrom kroničnog umora prvenstveno pogađa žene u dobi od 35 do 50 godina, a pojavu ovog stanja povezuje s drugim porodom. Nakon pet godina Ignjatovićeva je pronašla odgovor na svoje pitanje.
Do ovog iskoraka došlo je po preporuci prijatelja koji je tijekom televizijskog gostovanja vidio dr. Branka Milovanovića, istaknutog kardiologa i stručnjaka za kronični umor. Bez imalo oklijevanja, Ignjatović mu se obratila i, na veliko olakšanje, konačno dobila odgovor. Ina kaže da joj je otkriće njezinog stanja donijelo osjećaj olakšanja i učinilo njezinu situaciju lakšom za upravljanje. Ipak, nepostojanje lijeka za ovu bolest dodatno otežava njezine okolnosti.
Primjećuje da samo mali postotak, od pet do deset osoba, ima šanse preboljeti ovu bolest ako se rano otkrije. Ističe da je njezino pripovijedanje obilježeno dubokom nježnošću. Zaista je obeshrabrujuće vidjeti mlade ljude koji podnose teške simptome ove bolesti. Često se nađu izolirani od društva i prikovani za svoje krevete. Ova bolest ne samo da može dovesti do potpunog invaliditeta, već može predstavljati i smrtni ishod.prijetećim rizicima zbog svoje veze s miokarditisom.
