Biit roditelj i odgajati dijete je jako zahtijevno i traži potpunu posvećenost i bezuvjetnu ljubav. Neki ljudi nisu spremni za izazove koje ono donosi pa se odlučuju da ostave svoju djecu. Međutim ponekad im je potrebna samo podrška.
Ispovijest primalje, koja detaljno opisuje njezinu intervenciju kako bi spriječila Srpkinju da napusti svoje dijete u rodilištu, puna je dirljivih emotivnih uvida. Mnoge žene navode negativna iskustva u rodilištima, prvenstveno izražavajući nezadovoljstvo tretmanom koji imaju. Ipak, otkriće bivše glavne sestre na Ginekološko-akušerskom odjelu u Srbiji duboko je odjeknulo kod mnogih pojedinaca, probudivši im vjeru u humanost. Prisustvovala je porođaju žene koja je rodila dijete koje je naišlo na odbacivanje bližnjih. U dobi od 38 godina ova je žena zatrudnjela izvan braka.
- Zbog toga su je se roditelji odrekli, prijetio joj je brat, a doživjela je i nestanak partnera. Shrvana okolnostima, razmišljala je ostaviti svoje novorođenče u rodilištu zbog nedostatka sredstava za uzdržavanje djeteta. Nakon poroda, suzdržala se od stavljanja djeteta na grudi, zabrinuta da će stvoriti duboku emocionalnu privrženost. Nedavno se umiješala sudbina, koja je ovu sestru ponovno spojila sa ženom koja je rodila u tom periodu. Dijete ostaje pod njezinim skrbništvom, a ona je postala uspješna i ispunjena osoba koja odgaja sretno i odraslo dijete.
Nakon mnogo godina ova sestra prepuna emocija odlučila je svoju priču podijeliti na društvenim mrežama. U tom periodu radila sam kao glavna sestra na ginekološko-opstetričkom odjelu. Svako jutro, prije posjete, obilazio bih sva tri odjela odjela kako bih procijenio događaje koji su se dogodili tijekom noćne smjene i izvršio potrebne pripreme za predstojeći posjet. Tog sam jutra, kao i obično, dobila izvješće o broju poroda i zdravstvenom stanju majki i dojenčadi. Obaviještena sam o porodilji koja je izrazila nespremnost da primi svoje novorođenče.
Kada sam joj prišao, zatekao sam 38-godišnjakinju uplakanu. Izvijestila je da je dijete rođeno izvan braka i da njezina obitelj odbija priznati situaciju. Posljedično, osjećala se nesposobnom držati bebu blizu, strahujući da bi to produbilo njihov odnos, što ju je navelo da povjeruje da mora ostaviti dijete. Bebin otac je bio odsutan. Savjetujem joj da ostane pribrana i uvjeravam je da ću posjetiti njezinu rezidenciju nakon što naš sastanak završi. Ovo će se stvarno dogoditi.
Mlada žena mi se povjerava, pružajući sve bitne pojedinosti, dok ja uzimam vremena da joj objasnim postupak. Itekako sam svjestan delikatne prirode situacije. Pitam želi li, osim obitelji, vidjeti i držati dijete. Kroz suze izražava želju da to učini. U teškoj je materijalnoj situaciji i nije sigurna kako će uspjeti odgajati dijete bez podrške obitelji. Uvjeravam je da ću kontaktirati Centar za socijalni rad i da ćemo svi pomoći, samo da ne napusti bebu. Kontaktiram Centar, dajem im potrebne informacije i molim za brzi dolazak.
S njom dolaze socijalna radnica i psiholog koji razgovaraju i objašnjavaju kakvu joj pomoć mogu pružiti. I dalje je zovu i prijete joj, izazivajući je tugu i dovodeći je do suza. Uzimam joj telefon i javljam bratu, koji je najviše uznemiren, da ću o maltretiranju moje pacijentice obavijestiti policiju. Držala je bebu u naručju i nježno ju je položila na krevet, u tom trenutku sam bila sigurna da će sve biti u redu.
Došla je teta da je odvede kući. Centar je pružio maksimalnu financijsku pomoć, a prikupili smo i dodatna sredstva koja ćemo joj predati po otpustu. Pripremili smo izbor potrepština za bebu i dopremili ih u tetin stan. Brzo je pronašla posao i zadržala respektabilan životni standard. Nakon toga je s djetetom otputovala u inozemstvo. Prije nekoliko godina sam ih upoznao. Da nije stigla do mene, ne bih je prepoznao. Dijete je sazrelo, izgleda njegovano i zadovoljno.
