Kupatilo je prostorija u kojoj se zbog razloga njeog korištenja skupljaju neprijatni mirisi i vlaga. Domaćice muku muče kako da postignu da u njemu lijepo miriše a na internetu možete pronaći veliki broj trikova.
Plastična boca napunjena vodom može se pretvoriti u mirisnu kupku. To se može postići dodavanjem omekšivača u vodu unutar boce, stvaranjem malih rupa na čepu i naknadnim stavljanjem boce u vodokotlić. Jedna žena tvrdi kako ova tehnika uspješno održava ugodan miris u njezinoj kupaonici, a brojni online korisnici poslušali su njezinu preporuku, dijeleći svoje zadovoljstvo rezultatima. Neki pojedinci čak su sipali omekšivač izravno u WC školjku.
Nakon što je saznala za ovaj pristup, Sadie’s Professional Cleaning Services, tvrtka za čišćenje sa sjedištem u Britaniji, primijetila je da ova praksa nije novost, budući da je njihovo osoblje koristilo ovu metodu za dezinfekciju toaleta dulje vrijeme. Tvrtka navodi da “šalicu omekšivača treba uliti u kuhalo za vodu. Ova radnja će uzrokovati nakupljanje deterdženta na dnu sa svakim ispiranjem, stvarajući ugodan miris za WC školjku.” Međutim, vodoinstalateri upozoravaju na moguće rizike povezane s ovim pristupom.
- Tvrdi se da ova tehnika može oštetiti i cisternu i cjevovodnu infrastrukturu. Unatoč ovom upozorenju, brojni pojedinci odlučili su eksperimentirati s ovom metodom, a nalazi pokazuju da su postigli izvanredne rezultate.
U suvremenom društvu čin otvaranja standardne plastične boce karakterizira određena razina dramatičnosti. Točnije, ovaj prethodno jednostavan zadatak sada uključuje dodatni sloj zamršenosti. Pokušaj pijenja iz takve boce može rezultirati nelagodom, jer čep koji loše pristaje može nenamjerno ubosti nos ili bradu. Nedvojbeno je kriva plastična komponenta koja spaja čepove s bocama.
Posljednjih godina novi dizajn je suptilno isplivao na površinu unutar industrije bezalkoholnih pića. Kako prenosi Tportal, Independent ističe da je jedan korisnik društvenih mreža duhovito nazvao ovu promjenu “najvećom štetom za čovječanstvo otkako su pametni telefoni ukinuli priključke za slušalice”. Odgovarajući izraz za označavanje takvog omota je “uvezani. Dizajn proizlazi iz uredbe koju je Europska unija donijela 2018. godine, a koja je službeno ratificirana sljedeće godine.
Europska unija odredila je rok: počevši od 3. srpnja 2024. sve nepovratne plastične posude za piće kapaciteta tri litre ili manje moraju imati čvrsto pričvršćene čepove nakon prvog otvaranja. Ova je direktiva izazvala značajan bijes među stanovništvom Europe. Cilj nije bio promicanje hidratacije među svim žednim Europljanima, već rješavanje gorućeg problema: onečišćenja uzrokovanog plastikom. Svake godine u svijetu se proizvede približno 400 milijuna tona plastike.
Dok se plastika razgrađuje na manje fragmente, ne nestaje u potpunosti. Ova mikroplastika predstavlja znatnu opasnost za okoliš, zagađujući oceane i tlo, te ima mogućnost infiltracije u ljudsko tijelo. Zdravstveni problemi, poput endokrinih poremećaja i raka, povezani su s ovom stvari, a tragovi su otkriveni u placenti. U početku, transformacija koja se može činiti uznemirujućom postaje znatno shvatljivija nakon razmišljanja o posljedicama naše konzumacije bezalkoholnih pića.
Kada se čepovi boca uklone, oni često ili padnu ili se izgube, često ih pomakne vjetar ili ih kiša odnese u odvodne sustave ili rijeke, naposljetku do oceana. Naime, čepovi boca spadaju među najzastupljenije vrste plastičnog otpada otkrivenog na plažama diljem Europe. Čak i kada se ti predmeti uspješno odlože u kante za recikliranje i zatim transportiraju u pogone za obradu, njihova minijaturna veličina i dalje predstavlja značajan izazov. Prema Rossu Lakhdariju, stručnjaku za održivo gospodarstvo u PA Consultingu, male dimenzije ovih čepova zahtijevaju njihovu obradu kroz bubnjeve za drobljenje.
Općenito, svaki predmet koji je manji od pet centimetara u bilo kojoj dimenziji suočava se s povećanim rizikom od gubitka tijekom procesa filtracije. Životinje često brkaju čepove s potrošnim materijalom. Kad te školjke ostanu pričvršćene na veći predmet, smanjuje se vjerojatnost da će biti odbačene kao otpad ili da će konačno ući u ocean, čime se smanjuje potencijalna opasnost koju predstavljaju za divlje životinje, uključujući kornjače i ptice.
