Pop pjevačica Neda Ukraden je na regionalnoj muzičkoj sceni već više od pola vijeka i u svojoj bogatoj i dugoj karijeri je otpjevala veliki broj hitova. Danas govorimo o njenom odnosu sa pokojnim Marinkom Rokvićem.
Nije neobično da se renomirani pjevači unutar domaće zabavne industrije suzdrže od međusobnog razgovora. Često taj nedostatak komunikacije proizlazi iz taštine, a ponekad i iz nesporazuma koji bi se mogli riješiti. Značajan primjer takve šutnje dogodio se između proslavljene pjevačice Nede Ukraden i pokojnog Marinka Rokvića tijekom kojeg uopće nisu komunicirali jer mu je ona nešto zamjerala zbog njegovih postupaka. Događaji ovog incidenta odigrali su se u noći koja je prethodila pjevačicinoj smrti, tijekom koje je Neda otkrila detalje nesuglasice.
- Naime, izjavila je da se pjevačica naljutila na njega te je, prema njezinom iskazu, isplakala brojne suze povodom incidenta. Događaj Marinka Rokvića duboko je utjecao na mene, ostavio neizbrisiv dojam. Iskustvo je bilo zapanjujuće i izazvalo je dubok osjećaj ljutnje u meni. Očekivao sam njegovu ispriku; međutim, na moju nesreću, to se očekivanje nije ispunilo. Zbog toga sam cijelu noć bila u suzama. Pokret potaknut neopravdanom tjeskobom, koji nije izazvao istinsko čuđenje zbog moje duboke naklonosti prema njemu. Moja ljubav je duboka prema njemu, njegovoj obitelji i njegovim sinovima.
Cijelo desetljeće šutjeli smo, svatko od nas zadubljen u svoju potragu. Ipak, moj zet je u povodu mog rođendana uspješno omogućio pomirenje iznijevši ideju koja nas je ponovno spojila, prenosi Svet. Kako se navodi, Nedin zet Peca uvelike je olakšao pregovore između sukobljenih strana koji su rezultirali razrješenjem, dok je Marinko pjevačici točno u ponoć čestitao rođendan. Kako prenose mediji, Ukraden je izjavila da mu se idućeg dana javila, izvela pjesmu i prenijela video poruku, da bi ju iznenada prekinuo poziv njenog zeta preko razglasa.
Neda Ukraden rođena je 1950. godine u Imotskom od roditelja Dušana i Anđelije koji su podrijetlom iz Crne Gore. Uloga njezina oca kao časnika u srpskoj policiji zahtijevala je česta premještanja. Neda je u početku živjela kod bake i djeda u Imotskom prije nego što se ponovno srela s roditeljima u Višegradu. Tu je naišla na susjedu koja ju je upoznala s tradicijom pjevanja sevdalinki. Potom se obitelj seli u Goražde, gdje Neda svoje vokalne sposobnosti iskazuje na školskim nastupima u Osnovnoj školi „Maksim Gorki“, koju je pohađala pet godina. Nakon toga boravili su u Brčkom dvije godine.
U tom razdoblju Neda je susrela svoju prvu ljubav, iako nikada nije otkrila identitet svoje ljubavi. Pod mentorstvom profesora Mirka Šrajera, Neda se pridružila školskom zboru, što će je kasnije potaknuti na daljnju glazbenu karijeru. Godine 1962. sudjelovala je na Festivalu “Mladi gražić”, gdje je sa zborom izvela pjesmu “Rjabinuška”. Sljedeće godine postigla je pobjedu izvedbom pjesme “Naš tabor na jug putują”, skladbe Radmile Karaklajić. Ovaj trijumf doveo ju je do selidbe u Sarajevo, gdje je postala učenica Osnovne škole “Slobodan Vuković” i preuzela mjesto soliste u horu.
Kako je nastavila školovanje u Gimnaziji “Braća Ribar”, prijatelji su je potakli da sudjeluje na Festivalu “Mladi pjevaju proljeću”. Iako je za svoju izvedbu odabrala skladbu Lole Novaković “Kap veselja”, Neda je ostvarila izvrsnu izvedbu koja je izmamila više zvižduke publike nego tradicionalni pljesak. Pod dojmom da su se njezine glazbene ambicije izjalovile, Neda je doživjela lijepo iznenađenje kada su je prijatelji 1966. godine prijavili na audiciju za vokalnog solista zabavne glazbe Radio Sarajeva.
Njeno izvođenje “Kap veselja” na audiciji ne samo da joj je donijelo mjesto, već joj je pružilo i priliku za iskupljenje. Sljedeće godine stekla je priznanje za najbolju debitanticu na festivalu “Vaš šlager sezone” osvojivši hvalospjeve zanosnom pjesmom “Igra bez kraja” koju je skladao vješti Milan Džajić. Iako je dobila poziv za sudjelovanje na subotičkom festivalu, njezini su profesori isprva bili protiv njezina odlaska. Ipak, nakon intervencije redatelja, dopušteno joj je prisustvovati i na kraju je osvojila treće mjesto s očaravajućom duetskom izvedbom pjesme “Sometimes” uz Tatjanu Gros.
Nedin izvanredan talent prešao je okvire Sarajeva 1969. godine, kada je osvojila publiku na prestižnom festivalu “Vaš šlager sezona” izvedbom “Kiše su pale”, potresne skladbe Žarka Roje. Dodatno je obogatila svoj repertoar uključivši dvije dodatne pjesme, “Sve što srce moje zna” i “Ako me trebaš”. Unatoč angažmanu na jugoslavenskom natjecanju za pjesmu Eurovizije sa zanosnom baladom “Dilema”, Neda nije postigla zapaženiji uspjeh. Suočena s jakom konkurencijom i nepredvidivom budućnošću unutar industrije, prepoznala je važnost stjecanja visokog obrazovanja.
Usporedo sa studijem engleskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Sarajevu, strast prema glazbi otkrila je upisom u srednju školu solo pjevanja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u istom gradu i time se pozicionirala kao jedna od najškolovanijih pjevačica na našim prostorima. Unatoč prilici da služi kao asistentica u međunarodnom trgovačkom pravu, njezin brak i uspješna glazbena karijera spriječili su je da nastavi tim putem.
