Svjedoci smo da već godinama mladi ljudi napuštaju sela i odlaze u gradove u potrazi za poslom i boljim životom. Oni koji odluče da ostanu na svom ognjištu, posebno muškarci teško mogu da nađu životnu saputnicu.
Prije nekoliko godina Milun Aprcović, strastveni planinar, pronašao je svoju srodnu dušu i zajedno su sagradili rezidenciju u osamljenom selu na 1500 metara nadmorske visine. Mara je, vođena ljubavlju, odlučila napustiti urbani način života kako bi se udala u mirnom okruženju Katuna.
- Smješten na oko 1.500 metara nadmorske visine, Katun je pod ingerencijom općine Plužine. Nekada su Adžići iz Pive, kao i nekoliko porodica iz Gacka, napasali stoku na Ravnom. No, Mara i Milun Aprcović ovo su mjesto dom već nekoliko godina, a najviše vremena posvećuju čuvanju stoke. Samo u najžešćim zimskim mjesecima, kada se ovce okote, privremeno se spuste u selo, jer smatraju da tamo ima malo toplijih uvjeta.
Milun i Mara, kako se vidi na fotografiji preuzetoj s YouTube videa, prvenstveno se bave stočarstvom, a svoju nepokolebljivu predanost poslu pokazuju neustrašivo prihvaćajući svaki izazov koji im se nađe na putu. U nježnoj dobi od samo nekoliko godina nakon što je bila tinejdžerska, Mari je ušla u svetu zajednicu braka.
Dok je boravila kod svojih roditelja, nikada se nije bavila poslovima koji je sada zaokupljaju u selu Katun uz svoju družicu Milunu. Međutim, Mari samouvjereno tvrdi da za nju nijedan izazov nije nepremostiv i da njezina ljubav prema selu nema granica. Milun i Mara, kako se vidi na snimci s YouTube videa, dijele zajedničku ljubav prema glazbi.
Mara uživa u slušanju glazbe na mobitelu, dok se navečer ona i suprug prepuštaju radijskim melodijama. Zanimljivo je da nemaju potrebe za televizorom jer su stalno okupirani i nemaju vremena za gledanje. Tijekom svog putovanja stekla je vještine u mnoštvu zanimanja, a svekrva joj je bila glavni mentor.
Mara potječe iz obližnjeg sela, gdje su njezine obveze bile ograničene na čuvanje ovaca u roditeljskom domu, lišeno bilo kakvih napornih zadataka. Mara, u printscreenu s YouTube videa, otkriva da preuzima odgovornost mužnje dok se njezina svekrva brine o kućanskim poslovima. U dobi od 22 godine, Mara se osvrće na svojih sedam i pol godina braka i priznaje vrijedne lekcije koje ju je život naučio o zrelosti.
Zahvaljuje svekrvi na nepokolebljivoj podršci, ističući da je ona i dalje oslonac u Marinom životu. U današnje doba neuobičajeno je pronaći mlade žene koje izaberu izazovan životni stil i rade u ruralnim područjima. Međutim, ona je među rijetkima koji su donijeli ovu odluku i izražava svoju iskrenu naklonost prema tome.
Slično tome, oni su jedinstveni bračni par koji je prihvatio život na selu, izvlačeći svoje prebivalište i sredstva za život iz ovog mirnog okruženja. Prema riječima Miluna i Mare, povremeno odlaze u grad za vrijeme svetaca i razdoblja smanjenog obima posla kako bi uživali u laganoj šetnji. Ipak, njihova najveća privrženost ostaje rezervirana za njihovo selo, jer su se navikli na njegov šarm i nalaze utjehu u poznatom okruženju.
Njihovi posjeti gradu uglavnom služe kao prilika za kupnju, druženje, opuštanje i uživanje u šalici kave. Mara, koja do jeseni čuva svojih 130 ovaca, ima drugačiji pristup jutrima. Umjesto da rano ustane, obično se budi oko pola sedam. Nakon što je ustala iz kreveta, priprema šalicu kave za sebe i muža. Nakon toga, Mara svoje vrijeme posvećuje brizi za stoku, za što joj treba otprilike sat vremena. Unatoč ljubavi prema selu, Mara preferira planine i stoku, nadilazeći njezin afinitet prema moru i obali.
Za žene život u ruralnim područjima predstavlja značajne izazove. Preživljavanje ovisi o bavljenju teškim zadacima poput cijepanja drva, obrade zemlje, kućanskih poslova i svakodnevne pripreme hrane. Osim toga, problemi s prijevozom za mnoge ostaju neriješeni.
- Nažalost, razina javne podrške i zaštite je razočaravajuće neadekvatna. U bogatijim zemljama uobičajeno je da imućni pojedinci žive u predgrađima i ruralnim područjima, daleko od brzog gradskog života. Nasuprot tome, oni sa skromnijim primanjima često se odlučuju živjeti u urbanim sredinama. Predgrađa i sela nude brojne prednosti, uključujući svjež zrak, obilje prirodnih resursa, prostrane stambene prostorije, privatnost i pristup zdravijoj organskoj hrani.
S druge strane, život u gradu karakterizira brz tempo, koji često rezultira skučenim stambenim prostorima u kojima višegeneracijske obitelji zauzimaju tek nekoliko četvornih metara. Nažalost, to dolazi nauštrb zelenih površina, budući da se visoke zgrade grade kako bi zadovoljile sve veću potražnju za stanovanjem. Stručno objašnjenje ovog fenomena sugerira da u industrijskoj fazi urbanizacije sekundarne djelatnosti, posebice industrija, služe kao katalizator razvoja.
Rast industrijskog sektora utječe na različite socioekonomske i demografske procese. Dovodi do koncentracije stanovništva u urbanim središtima, stvaranja velikih aglomeracija, a pridonosi i ruralnoj depopulaciji. Postindustrijska ili tercijarna faza predstavlja treću fazu urbanizacije i uobičajena je u visokorazvijenim zemljama.
Tercijarne aktivnosti igraju ključnu ulogu u pokretanju urbanog razvoja tijekom ove faze. S poboljšanim životnim standardom, raširenom uporabom automobila i povećanom prostornom mobilnošću, metropolitanizacija postaje istaknuti proces. Veći gradovi svjedoče postupnom padu stanovništva, dok periferna i prigradska područja doživljavaju naseljavanje i urbanizaciju.
Posljedično, nastaju nove urbane cjeline u obliku metropolitanskih područja ili urbanih regija. Usporavaju se migracije stanovništva iz ruralnih područja u gradove i ruralni egzodus, a sve su prisutnije migracije iz gradova u okolna područja.
