Danas vam donismo istinitu i srceparajuću priču o majci koja je izgubila četvero djece a što je najgore onaje optužena da je izazvala njihovu smrt. Nakon dvije decenije koje je provela u zatvoru otkrivena je zapanjujuća istina.
Narativ žene zatvorene zbog ubojstva svojih četvero potomaka razvija se intenzitetom filmskog scenarija. Kathleen Folbig izdržala je 20 godina zatvora iako je bila nevina za optužbe protiv nje. Nekad označena kao najzloglasnija australska serijska ubojica, procesuirana je samo zbog smrti svoje četvero djece. No, nakon dva desetljeća zatočeništva, dobila je pomilovanje zbog pojave uvjerljivih dokaza.
Odluka o pomilovanju smatra se trijumfom i znanstvenog istraživanja i potrage za istinom, budući da su nedavne studije potaknule istražitelje da istraže mogućnost da je do smrti djece došlo prirodnom smrću. Ona čvrsto tvrdi da je nevina. U početku je bila osuđena na temelju uvjerenja da je ugušila svoje sinove, Caleba i Patricka, kao i svoje kćeri, Sarah i Lauru.
Ipak, usprkos nedostatku uvjerljivih dokaza koji bi potkrijepili zločin, čini se da brojni privatni dnevnički zapisi koje je pronašao njezin suprug upućuju na to da je ona možda izvršila smaknuće nasljednika. Godine 2001. suočila se s uhićenjem, a zatim je 2003. dobila kaznu od 40 godina zatvora, uključujući 30 godina bez mogućnosti pomilovanja. Istraga provedena 2019. diskreditirala je znanstvene i medicinske studije koje su sugerirale da je smrt djece mogla biti posljedica prirodnih uzroka.
U ožujku 2021. premijeru Novog Južnog Walesa predalo je peticiju 90 uglednih znanstvenika i medicinskih stručnjaka iz Australije, kao odgovor na istraživanje objavljeno 2020. U ovoj peticiji se tvrdi da su okolnosti sva četiri smrtna slučaja povezane s iznimno rijetkim genetskim čimbenici. Nakon toga, 5. lipnja 2023., guvernerka Margaret Beasley izdala je bezuvjetno pomilovanje Folbigu, što je dovelo do njegovog puštanja iz zatvora.
- “Budući da sam dva desetljeća provela u zatvoru, moja će djeca uvijek zaokupljati moje misli i žalit ću za njima”, primijetila je, razmišljajući o svom nedavnom oslobađanju. Po izlasku na slobodu zahvalila se prijateljima i svima koji su joj pružali podršku tijekom svih ovih godina. “Ne bih mogla izdržati cijelo ovo iskustvo bez njihove pomoći”, priznala je. Ova situacija je okarakterizirana kao jedan od najdubljih propusta u australskom pravosudnom sustavu.
Između 1989. i 1999. sva su njezina djeca neočekivano preminula, u dobi od 19 dana do 19 mjeseci. Katherine ima priliku pokrenuti pravni postupak protiv vlade za milijune dolara zbog dugog boravka u zatvoru, unatoč tome što je nevina. Australska odvjetnica Renee Rego primijetila je: “Nepravda koju je Catherine pretrpjela, tjeskoba što je odvojena od svoje djece i gotovo dva desetljeća provedena u zatvoru s najvećom sigurnošću izvan je shvaćanja. Suđenje provedeno 2003. bilo je usredotočeno na posredne dokaze, posebno ističući dnevnike koje je vodila i koji su detaljno opisivali njezine izazove s majčinstvom.
Godine 1999. njezin bivši suprug predao je te dnevnike vlastima, uvjeren u ženinu krivnju. Par se kasnije razveo 2000. godine. Odvjetnik koji je zastupao supruga naglasio je izuzetnu okolnost da je četvero djece u obitelji umrlo prirodnom smrću. U svom je dnevniku izrazila duboku tugu u vezi s gubitkom svoje djece, tvrdeći da se osjeća “progonjena krivnjom svih njih”, osjećaj koji je postao ključan za argumente tužiteljstva. S druge strane, nije bilo dokaza koji bi upućivali na to da su djeca bila ugušena ili povrijeđena na bilo koji način.
U nedavnoj istrazi, skupina stručnjaka utvrdila je da je dnevnik služio kao sredstvo suočavanja, bacajući sumnju na vjerojatnost da je četvero djece moglo biti ugušeno bez ikakvih dokaza o njihovoj prisutnosti. Istraga, koju je nadgledao umirovljeni sudac Tom Bertast, zaključila je da je vjerojatno svo četvero djece podleglo prirodnoj smrti. Ovo je otkriće potkrijepljeno značajnim dokazima koje je otkrio tim imunologa.
Konkretno, utvrđeno je da kćeri posjeduju genetsku mutaciju poznatu kao CALM2 G114R, koja ima potencijal dovesti do iznenadne srčane smrti. Štoviše, dokazi su pokazali da su sinovi pokazali različite genetske mutacije povezane s pojavom iznenadne epilepsije. Po dolasku na vrata zatvora naišla je na prijatelje koji su se neumorno zalagali za Folbiggovo oslobađanje. Željeli su osamu kako bi joj olakšali prijelaz u nadolazeću fazu njezina života.
“Kathy nije bila ispunjena bijesom, njezina je jedina želja bila ponovno se povezati sa životom od kojeg je bila distancirana posljednja dva desetljeća i napredovati”, primijetio je jedan njezin poznanik. Tijekom svojih ranih godina nisu joj bile pružene prednosti zaštićene egzistencije. 8. siječnja 1969. život Katherine Mae Donovan oduzeo je njezin partner, Thomas John “Taffy” Britton, koji ju je izbo 24 puta.
U vrijeme ovog tragičnog događaja Katherine Folbigg imala je samo 18 mjeseci. Nakon ubojstva, njezin otac je priveden i kasnije je osuđen na 15 godina zatvora prije nego što je deportiran u Britaniju. U mladosti je postala štićenica države, a potom je smještena u udomiteljsku skrb. Godine 1970. preselila se u dječji dom u Biduli.
Nakon nekoliko mjeseci potaknula je osjećaj stabilnosti unutar obitelji, što je uključivalo i kćer po imenu Leah, koju Catherine sada smatra svojom sestrom. Godine 1987., u dobi od 15 godina, ušla je u brak s Craigom Gibsonom Folbiggom; međutim, nakon toga su se razveli 2000. godine zbog tragičnog događaja.
