U današnjem članku vam pišemo o emocionalnoj prevari i načinu na koji se ona može razviti između dvoje ljudi koji u početku sebe smatraju samo prijateljima. Klinička psihologinja dr. Kathy Nickerson posebno upozorava na razgovore u kojima osoba sve češće dijeli probleme iz vlastite veze s nekim drugim. Objašnjavamo kako nastaje takva bliskost, koji postupci mogu ukazivati na narušeno povjerenje i zašto iskrena komunikacija ima važnu ulogu u očuvanju partnerskog odnosa.
Kada se spomene prevara u vezi ili braku, većina ljudi najprije pomisli na fizičku bliskost s drugom osobom. Međutim, partnersko povjerenje može biti narušeno i kada se izvan veze razvije skrivena emocionalna povezanost koja prelazi granice dogovorene među partnerima.
Takvi odnosi ne moraju nastati iznenada niti započeti otvorenim romantičnim interesovanjem. Ponekad se razvijaju kroz razgovore, redovno dopisivanje i povjeravanje problema osobi koja pokazuje razumijevanje. Ono što je u početku predstavljalo prijateljsku podršku može s vremenom dobiti drugačije značenje.
Klinička psihologinja dr. Kathy Nickerson, koja se bavi partnerskim odnosima, skrenula je pažnju na jedan od obrazaca nastanka emocionalnih afera. U svom objašnjenju navela je procjenu da čak 99 posto takvih odnosa počinje na sličan način. Taj postotak treba razumjeti kao njenu tvrdnju, a ne kao univerzalno potvrđenu naučnu statistiku.
Kako običan razgovor može prerasti u emocionalnu nevjeru?
Prema objašnjenju psihologinje, čest početak emocionalnog udaljavanja od partnera jeste redovno razgovaranje o bračnim ili ljubavnim problemima s trećom osobom. To mogu biti žalbe na nedostatak pažnje, osjećaj usamljenosti, nesuglasice ili nezadovoljstvo svakodnevnim odnosom.
Osoba kojoj se neko povjerava može biti kolega s posla, prijatelj, komšija ili dugogodišnji poznanik. U takvim okolnostima razgovori često izgledaju sasvim prirodno jer između sagovornika već postoji određeno poznanstvo i povjerenje.
U početku se može razgovarati o uobičajenim obavezama i problemima. Međutim, kada se jedna osoba počne redovno oslanjati na istog sagovornika radi emocionalne utjehe, njihov odnos može postati sve intenzivniji.
Posebno značajnu ulogu ima osjećaj razumijevanja. Osoba koja je nezadovoljna vlastitom vezom može doživjeti pažljivo slušanje i podršku kao nešto što joj nedostaje u odnosu s partnerom. Zbog toga razgovori s trećom osobom postaju sve učestaliji.
Vremenom takva povezanost može početi zauzimati prostor koji je ranije bio posvećen partnerskom odnosu. Važne misli, privatne brige i svakodnevni događaji sve se češće dijele s nekim drugim, dok razgovori kod kuće postaju rjeđi ili površniji.
Ipak, samo postojanje bliskog prijateljstva ne predstavlja emocionalnu prevaru. Ljudi imaju potrebu za podrškom izvan romantične veze, a razgovor o ličnim teškoćama može biti sasvim zdrav dio prijateljskog odnosa.
Kada bliskost postaje problem?
Nije presudno koliko često neko razgovara s prijateljem, nego kakvu prirodu odnos dobija. Tajnovitost, skrivena romantična osjećanja, kršenje partnerskih dogovora i postepeno udaljavanje od partnera mogu ukazivati na to da su granice prijateljstva narušene.
Promjene koje mogu ukazivati na narušeno povjerenje
Jedan od mogućih znakova emocionalne nevjere jeste skrivanje komunikacije s određenom osobom. Partner može početi izbjegavati razgovore o tom odnosu, prikrivati poruke ili umanjivati značaj bliskosti koja se razvila.
Međutim, važno je razlikovati pravo na privatnost od namjernog prikrivanja ponašanja koje krši međusobne dogovore. Svaka osoba može imati prijateljstva i razgovore koji nisu namijenjeni partneru. Sama činjenica da neko ne dijeli sadržaj svih svojih poruka nije dokaz prevare.
Značajniji problem nastaje kada se uz tajnovitost pojavi izražena emocionalna udaljenost. Osoba može prestati dijeliti važne događaje iz svog života s partnerom, dok istovremeno sve više vremena i pažnje posvećuje drugom odnosu.
Takva promjena može utjecati na svakodnevni život para. Razgovori postaju ograničeni na obaveze, nesuglasice ostaju neriješene, a osjećaj bliskosti može postepeno slabiti.
Partner koji primjećuje udaljavanje može osjećati nesigurnost ili tugu, naročito ako sazna da se njegove zajedničke privatne teme redovno iznose pred osobu s kojom se razvila skrivena romantična povezanost.
Posebno osjetljivo pitanje predstavlja povjeravanje o problemima iz veze. Kada se trećoj osobi prikazuju samo partnerove greške, bez razmatranja vlastite odgovornosti, može nastati jednostrana slika odnosa.
Sagovornik tada pruža podršku na osnovu informacija koje dobija, ali možda nema potpun uvid u okolnosti sukoba. Ako se takvi razgovori ponavljaju, nezadovoljstvo postojećom vezom može se dodatno produbiti.
Nickerson upravo u takvom obrascu prepoznaje mogućnost razvoja emocionalne afere. Ipak, to ne znači da će svako povjeravanje prijatelju dovesti do nevjere niti da je traženje podrške izvan veze samo po sebi pogrešno.
Zašto emocionalna prevara može biti toliko bolna?
Za mnoge ljude osjećaj sigurnosti u vezi ne zasniva se isključivo na fizičkoj vjernosti. Važni su i međusobna iskrenost, povjerenje i uvjerenje da partneri poštuju dogovorene granice bliskosti s drugim osobama.
Kada se otkrije skriven odnos koji uključuje romantična osjećanja ili posebno intimno povjeravanje, povrijeđena osoba može imati osjećaj da je izgubila mjesto koje je ranije zauzimala u partnerovom životu.
Takvo iskustvo može biti naročito teško kada je odnos s trećom osobom trajao duže vrijeme. Povjerenje se tada ne narušava samo zbog same povezanosti nego i zbog mogućeg prikrivanja, izbjegavanja razgovora i prešućivanja važnih činjenica.
Ipak, ljudi ne doživljavaju sve oblike emocionalne bliskosti jednako. Ono što jedan par smatra prihvatljivim prijateljstvom, drugi može doživjeti kao prelazak dogovorene granice. Zbog toga je važno da partneri otvoreno razgovaraju o očekivanjima, umjesto da pretpostavljaju kako druga osoba automatski dijeli njihovo mišljenje.
Šta partneri mogu učiniti?
Korisno je razgovarati o osjećaju zapostavljenosti, potrebama za bliskošću i granicama prijateljstava izvan veze. Umjesto optuživanja na osnovu pojedinačnih postupaka, važno je pokušati razumjeti promjene u odnosu i dogovoriti ponašanje koje obje strane smatraju prihvatljivim.
Psihološka literatura naglašava važnost komunikacije i jasnih međusobnih očekivanja u partnerskim odnosima. Kada se pojavi nepovjerenje, pokušaji razgovora mogu pomoći da se razjasni šta se zaista dogodilo i koje su granice eventualno prekršene.
To ne znači da osoba koja se osjeća povrijeđeno mora prihvatiti svako objašnjenje ili nastaviti vezu po svaku cijenu. Obnavljanje povjerenja zahtijeva spremnost da se preuzme odgovornost za vlastite postupke i poštuju osjećaji druge strane.
U situacijama kada razgovori stalno završavaju sukobima, savjetovanje s psihologom ili partnerskim terapeutom može pomoći u razumijevanju problema. Stručna podrška može biti korisna i kada par pokušava odlučiti može li nastaviti odnos nakon narušenog povjerenja.
Najvažnije je ne donositi zaključak o nevjeri samo na osnovu jednog prijateljstva, učestalog dopisivanja ili potrebe za razgovorom. Značenje takvog odnosa zavisi od njegovog sadržaja, međusobnih namjera, tajnovitosti i dogovora koji postoje između partnera.
Emocionalna bliskost s drugim ljudima prirodan je dio društvenog života. Problem nastaje kada se ona razvije u skriveni romantični odnos koji narušava povjerenje i granice postojeće veze. Upravo je ta razlika ključna za razumijevanje upozorenja koje je iznijela dr. Kathy Nickerson.
