Držač za četkice za zube spada među predmete koje mnogi u kući gotovo nikada ne gledaju kao izvor prljavštine, iako se u njemu vrlo lako zadržavaju voda, pasta, prašina i naslage koje nastaju svakodnevnom upotrebom.
Dok većina ljudi instinktivno pomisli na WC školjku, kantu za smeće ili kuhinjsku spužvu kada razgovara o najneurednijim mjestima u domu, baš držač za četkicu često ostaje izvan pažnje. A upravo je riječ o predmetu koji se nalazi tik uz ono što svakodnevno stavljamo u usta, pa zbog toga zaslužuje mnogo više brige nego što mu se obično posvećuje.
U kupatilima, gdje su vlaga i topla para gotovo stalni pratioci, dovoljno je malo vremena da se na nekom predmetu počnu skupljati neugodni tragovi svakodnevnog korištenja. Držač četkica je posebno osjetljiv jer u njemu ostaju kapljice vode, ostaci paste za zube, sitne nečistoće i sve ono što se niz dršku četkice slijeva nakon pranja zuba.
Ako se takav predmet ne pere redovno i ne suši kako treba, stvara se okruženje u kojem se bakterije lakše razmnožavaju, a na dnu posude može nastati i sluzav talog.
Posebno problematični mogu biti zatvoreni držači i posude s uskim dnom, jer se u njima prljavština zadržava i kada se na prvi pogled čini da je predmet čist. Obično ispiranje tu nije dovoljno, pa se preporučuje detaljnije pranje najmanje jednom ili dva puta sedmično. Ako se primijeti da se u dnu skuplja voda, da se zadržava pasta ili da je površina postala sluzava, čišćenje bi trebalo biti i češće.
Važno je i kako se sama četkica čuva nakon upotrebe. Nakon pranja zuba trebalo bi je dobro isprati pod mlazom vode kako bi se uklonili ostaci paste i hrane, a zatim je lagano protresti i ostaviti uspravno da se osuši na zraku.
Ako su četkice članova porodice zbijene jedna uz drugu ili se međusobno dodiruju, povećava se rizik od prenošenja nečistoća, zbog čega je bolje da svaka ima svoj prostor i da stoji odvojeno.
Držanje mokre četkice u zatvorenoj kutiji ili pod neprozračnim poklopcem nije idealno, jer se vlaga tada zadržava duže nego što bi trebalo. Za svakodnevnu upotrebu mnogo je korisnije omogućiti da se vlakna potpuno osuše. Zaštitna kutija ima smisla tokom putovanja, ali i tada je važno da se četkica prije zatvaranja što bolje osuši, dok se sama kutija mora redovno prati.
Koliko često treba mijenjati četkicu i gdje je držati
Četkicu za zube trebalo bi zamijeniti približno svaka tri do četiri mjeseca, odnosno ranije ako su vlakna savijena, istrošena ili raširena. Takva četkica više ne čisti dovoljno efikasno, bez obzira na to koliko se redovno koristi. Zato nije presudno samo koliko dugo je imate, nego i u kakvom je stanju i da li i dalje obavlja svoju osnovnu funkciju.
Nakon bolesti mnogi iz predostrožnosti zamijene četkicu, posebno ako je korištena duže vrijeme ili već pokazuje znakove istrošenosti. Ono što ostaje kao najvažnije pravilo jeste da se četkica ne dijeli s drugim osobama, da se nakon svake upotrebe dobro ispere i da ima uslove za sušenje. Ta tri koraka djeluju jednostavno, ali upravo od njih zavisi koliko će biti higijenska u svakodnevnoj rutini.
Ni položaj držača u kupatilu nije nevažan. Ako su četkice postavljene neposredno pored WC školjke, preporuka je da se poklopac spušta prije puštanja vode. Četkice je najbolje držati na čistom i prozračnom mjestu, bez direktnog prskanja iz lavaboa ili toaleta. Držač ne bi trebalo da stoji ni tamo gdje se stalno skupljaju kondenzacija i vlaga, jer upravo takvi uslovi produžavaju vrijeme sušenja i podstiču nepoželjne naslage.
Kupatilo je po prirodi vlažna prostorija, pa redovno provjetravanje i održavanje čistoće površina čine razliku između urednog i zapuštenog prostora. Zbog toga se ne radi samo o samom držaču, nego o cijelom načinu na koji se u kupatilu odlažu i suše predmeti koje koristimo svakog dana.
Ručke, prašina i predmeti koje svakodnevno dodirujemo
Držač za četkice nije jedini predmet koji se lako zanemari. U domu se mnogo prljavštine zadržava i na ručkama na vratima, ladicama, ormarima i kuhinjskim elementima. Dodirujemo ih više puta dnevno, često dok kuhamo, čistimo, spremamo hranu ili kada se tek vratimo izvana, a na njihovim površinama se vremenom skupljaju masnoća s prstiju, prašina i sitne nečistoće.
Kod rustičnog, rezbarenog ili stilskog namještaja održavanje je još zahtjevnije, jer prljavština ulazi u sitne pukotine i spojeve. Zbog toga je najbolje te površine povremeno prebrisati blago navlaženom krpom i sredstvom koje odgovara materijalu. Na teško dostupnim mjestima mogu pomoći stara četkica za zube ili mali kist, dok se agresivna sredstva ne preporučuju na drvetu, lakiranim površinama ili osjetljivim metalima.
Prahu također često ne posvećujemo pažnju tamo gdje se on najlakše zadržava. Nije prisutan samo na policama i podovima, nego i na vrhovima ormara, okvirima vrata, ukrasima, lampama, zavjesama, radijatorima, daljinskim upravljačima i ventilacionim otvorima. U njemu mogu biti vlakna tkanina, sitne čestice zemlje, polen, dlake, grinje i drugi ostaci iz okoline, što za osjetljive osobe može značiti više kihanja, začepljen nos, iritaciju očiju ili pogoršanje alergijskih tegoba.
Zbog toga je bolje prašinu uklanjati vlažnom krpom ili usisivačem s odgovarajućim filterom nego je samo raznositi po prostoru suhom peruškom. Isti pristup vrijedi i za ukrasne jastuke, prekrivače i predmete od sintetičkih materijala, koji mogu sakupljati prašinu, znoj, dlake i neugodne mirise, a da pri tome nisu uvijek jednostavni za pranje.
Kod tih predmeta važno je prethodno provjeriti oznaku s uputama proizvođača, jer se neki ne smiju prati na visokim temperaturama kako se ne bi skupili, deformisali ili oštetili. Navlake koje se mogu skinuti treba prati redovno, dok je ostale korisno povremeno usisati nastavkom za namještaj i dobro provjetriti.
Jastuke nakon čišćenja ne treba vratiti na kauč ili krevet dok nisu potpuno suhi, jer se u vlažnoj unutrašnjosti mogu pojaviti neugodni mirisi i plijesan.
Sličan princip važi i za daljinske upravljače, prekidače za svjetlo, mobilne telefone, tastature, kvake i slavine. To su površine koje stalno dodirujemo, a rijetko ih doživljavamo kao prljave. U većini slučajeva nije potrebno dom svakodnevno dezinfikovati jakim hemikalijama; dovoljno je redovno čišćenje vodom i odgovarajućim sredstvom. Dezinfekcija dolazi u obzir posebno kada je neko u domaćinstvu bolestan, kada se priprema sirovo meso ili kada je površina vidljivo zaprljana.
Pretjerivanje s jakim sredstvima može biti jednako problematično kao i njihovo potpuno izbjegavanje. Prejake hemikalije mogu oštetiti površine, iritirati kožu i disajne puteve, a dodatni rizik nastaje ako se različita sredstva miješaju bez poznavanja njihovog sastava i namjene. Zato je u održavanju doma često najvažniji baš umjeren i dosljedan pristup.
Iza urednog izgleda doma često se kriju predmeti koji traže više pažnje nego što im se poklanja. Držač za četkice za zube, ručke, prekidači, daljinski upravljači, ukrasni jastuci i vrhovi ormara samo su dio stvari koje povremeno treba izdvojiti iz rutine i očistiti do kraja. Kada se ti mali poslovi obave na vrijeme, kupatilo i ostatak stana ne djeluju samo urednije, nego i prijatnije za svakodnevni život.
Zato se najviše isplati upravo ono što se u žurbi najlakše preskoči: isprazniti držač, oprati ga, ostaviti da se potpuno osuši i tek onda vratiti četkice na njihovo mjesto. Taj jednostavan postupak ne traje dugo, ali mijenja mnogo više nego što se na prvi pogled čini.
