Bijele plastične stolice često izgledaju uredno tek kratko nakon kupovine, jer već nakon nekoliko sedmica na otvorenom počinju pokazivati tragove svakodnevne upotrebe, vremenskih prilika i nepažnje. Prašina, kiša, ostaci hrane, prolivena pića i dugotrajno izlaganje suncu brzo ostave vidljive promjene na površini, pa stolice koje su ranije djelovale čisto i svježe mogu postati sivkaste ili požutjele.
Zato se za njihovo održavanje sve češće traži jednostavno rješenje koje ne uključuje skupe preparate, nego sastojak koji mnogi već imaju u kuhinji: sodu bikarbonu.
Problem s bijelom plastikom nije samo u tome što se prljavština na njoj brže vidi, nego i u tome što sama boja otkriva i najmanje promjene na površini. Ono što bi na tamnijem komadu namještaja prošlo gotovo neprimijećeno, na bijeloj stolici postaje odmah uočljivo. Zbog toga se takvi predmeti rijetko doživljavaju samo kao praktičan dio dvorišta, balkona ili terase; oni su i dio ukupnog utiska o prostoru.
Kada su uredni, prostor djeluje održanije, a kada se zapuste, to se vidi mnogo prije nego na drugim komadima namještaja.
Upravo zato mnogima odgovara metoda koja ne traži puno vremena, alata ni prethodne pripreme. Potrebni su soda bikarbona, malo vode, spužva ili stara krpa, a po potrebi i četkica za zube za detalje koje je teže dohvatiti. Od tih sastojaka pravi se gusta pasta koja se lako nanosi i ostaje na površini dovoljno dugo da djeluje na nečistoću.
Jednostavnost postupka jedna je od glavnih prednosti, jer omogućava čišćenje bez jakog ribanja i bez upotrebe agresivnih hemikalija koje nisu uvijek prvi izbor za predmete izložene vremenu i čestoj upotrebi.

Soda bikarbona već dugo ima svoje mjesto u kućnim poslovima. Koristi se za neutraliziranje mirisa, razgradnju masnoće i uklanjanje površinske prljavštine, a pritom ne sadrži oštre sastojke kakvi se mogu naći u nekim jačim sredstvima za čišćenje. Zbog toga je pogodna za održavanje stvari koje su stalno napolju, gdje su izložene i prljavštini i promjenama vremena.
Kod plastičnih stolica takav pristup ima dodatnu vrijednost: čisti bez potrebe da se površina izlaže prejakom tretmanu, posebno ako je stolica već starija ili osjetljivija na habanje.
Priprema smjese počinje tako što se u posudu stavi soda bikarbona, a zatim se dodaje samo onoliko vode koliko je potrebno da se dobije gusta masa. Poenta nije napraviti rijetku tečnost, nego pastu koja će ostati na plastici i obraditi zaprljane dijelove. Takva tekstura pomaže da se sredstvo ravnomjerno rasporedi, naročito na mjestima gdje su mrlje tvrdokornije, a tragovi sunca ili kiše izraženiji.
Ako je smjesa previše rijetka, brzo će skliznuti, pa učinak neće biti jednak na cijeloj površini.
Kada je pasta spremna, nanosi se spužvom ili starom krpom, a pažnja se usmjerava na dijelove na kojima se nečistoća najčešće zadržava: naslone za ruke, spojeve, rubove i sjedišta. Posebno su osjetljiva mjesta koja su dugo bila na suncu i zbog toga promijenila nijansu u žućkastu. Nije potrebno snažno pritiskati.

Lagani kružni pokreti uglavnom su dovoljni da se smjesa utrlja u plastiku i da počne djelovati, a takav način rada smanjuje mogućnost da se površina nepotrebno izgrebe ili ošteti.
Nakon nanošenja pasta treba ostati na stolici između 10 i 15 minuta. Upravo taj vremenski okvir omogućava da djeluje na naslage koje se ne skidaju odmah pri prvom prolazu spužvom. Kada vrijeme istekne, stolice se ispiraju običnom vodom, bilo crijevom, kantom ili na neki drugi praktičan način, zavisno od toga gdje se nalaze i koliko je jednostavno pristupiti njima.
U ovom koraku ne postoji potreba za posebnom tehnikom, jer je osnovna ideja da se preostala prljavština jednostavno odnese vodom.
Nakon ispiranja preporučuje se brisanje suhom krpom ili ostavljanje stolica da se prirodno osuše, ako vremenski uslovi to dopuštaju. U praksi se upravo ta kombinacija kratkog postupka i lako dostupnih sastojaka pokazuje kao razlog zbog kojeg je metoda toliko privlačna. Umjesto višestrukog ribanja i kupovine različitih sredstava, dovoljno je nekoliko osnovnih koraka da plastične stolice ponovo izgledaju urednije i svježije.
To je posebno korisno na početku sezone, kada se namještaj iznosi napolje i vidi se koliko je zapravo promijenjen tokom prethodnih mjeseci.

Za tvrdokornije mrlje posebno je korisna stara četkica za zube. Njome se lakše dopire do kutova, utora i sitnih detalja na stolici, gdje se nečistoća često zadržava i nakon osnovnog pranja. Četkica omogućava precizniji rad bez jakog pritiskanja, što je važno kod tanje plastike, ali i kod modela koji imaju spojeve, ukrase ili male reljefe na kojima se prljavština duže skuplja.
U takvim slučajevima nije presudna snaga, nego upornost i preciznost.
Postupak se može dodatno dopuniti i tankim slojem sredstva za zaštitu plastike, a prema navedenom savjetu može poslužiti i malo ulja. Takav završni sloj ne mijenja samu strukturu stolice, ali može pomoći da površina duže zadrži uredniji izgled i sporije skuplja novu prljavštinu. Za domaćinstva koja ove stolice koriste svakodnevno, naročito tokom ljeta, to znači manje posla kasnije i rjeđu potrebu za jačim pranjem.
Na taj način jednostavno održavanje postaje dio rutine, a ne povremeni naporan posao koji se odgađa do trenutka kada je prljavština već duboko ušla u površinu.
Upravo u tome je praktična vrijednost ovog pristupa: on ne nudi samo način da se stolica očisti, nego i podsjetnik da se takvi predmeti lakše održavaju kada se ne dozvoli dugotrajno nakupljanje prljavštine. Bijela plastika ne mora ostati trajno požutjela samo zato što je nekoliko sezona provela na otvorenom.
Kada se uklone tragovi prljavštine i stolica ponovo dobije uredniji izgled, cijeli prostor oko kuće djeluje pažljivije održavan, a sam namještaj spremniji je za novu upotrebu bez nepotrebnog trošenja vremena i sredstava.











