Vesna je kao beba ostavljena u kesi na Kalemegdanu: Nakon smrti usvojitelja, otvorila je staru fioku u kući i saznala ŠOK istinu

U danasnjem ćlanku Vam donosimo životnu priču Vesne Petrović, žene čija je potraga za vlastitim porijeklom počela decenijama nakon što je kao novorođenče pronađena u papirnoj kesi ispod Kalemegdana. Iako je odrasla u Ćupriji i dobila novi dom, pitanje ko su joj biološki roditelji nikada nije dobilo konačan odgovor…

Vesna Petrović pronađena je kao novorođenče 10. maja 1963. godine na području Donjeg grada ispod Kalemegdana, nakon čega je smještena u Zvečansku i kasnije usvojena u Ćupriji. O svom porijeklu dugo je znala veoma malo, a potraga je dobila novi smjer nakon smrti usvojitelja i pronalaska tragova u staroj kući. Posebno joj je ostala u sjećanju tvrdnja jednog rođaka da u Novom Sadu živi njena sestra blizanka. Vesna je zato svoju priču objavila u grupi koja povezuje ljude iz bivše Jugoslavije u potrazi za biološkim porodicama.

Vesna je veći dio života raspolagala samo malim brojem podataka o svojim prvim danima. Nije upoznala biološke roditelje niti je znala zbog čega je ostavljena. Informacije koje je kasnije prikupljala vodile su je kroz različite ustanove i evidencije, ali nijedan trag nije joj u potpunosti objasnio porijeklo.

Nakon smrti usvojitelja, koja se prema njenoj priči dogodila prije više od trideset godina, stara fioka u porodičnoj kući postala je početak ozbiljnijeg istraživanja. Taj trenutak nije odmah donio cjelovitu istinu, ali je pokrenuo potragu koja ju je od matičnih evidencija Starog grada vodila prema Zvečanskoj i domu za nezbrinutu djecu na području Braće Jerković.

Novorođenče pronađeno u smeđoj papirnoj kesi

Prema podacima koje je Vesna kasnije iznijela, pronađena je u šumi ispod Kalemegdana, na području gradilišta Tehnohemije u Donjem gradu u Beogradu. Datum pronalaska bio je 10. maj 1963. godine. Bila je tek rođena, a pupčana vrpca još nije bila odvojena.

Na sebi je imala dvije bijele flanelske pelene. Bila je smještena u smeđu papirnu kesu, zavezanu šalom na kojem su se nalazile figure u žutoj, crnoj, plavoj i smeđoj boji. Ti detalji ostali su među rijetkim konkretnim informacijama o trenutku u kojem je započeo njen život bez poznatog porodičnog identiteta.

Nakon pronalaska odvedena je u Zvečansku u Beogradu, gdje je dobila zaštitu i njegu. Rješenje povezano s njenim slučajem doneseno je 30. maja 1963. godine. Budući da tačan datum njenog rođenja nije bio utvrđen, u matičnu evidenciju upisan je 20. april iste godine.

Dvije godine kasnije, 1965, usvojena je u Ćupriji. Ondje je dobila ime Vesna Petrović i nastavila život u porodici koja ju je prihvatila. Iako je imala dom i ljude uz koje je odrastala, podaci o periodu između pronalaska, boravka u ustanovama i usvajanja ostali su nepotpuni.

Vesna je tokom kasnije potrage obilazila mjesta koja su mogla čuvati informacije o njenoj prošlosti. Od matičnih službi do nekadašnjih ustanova za djecu, pronalazila je pojedinačne tragove, ali nijedan nije otkrivao ko ju je ostavio, ko joj je odredio prve lične podatke niti iz kakve porodice potiče.

Priča o mogućoj sestri blizanki promijenila je potragu

Među informacijama koje je čula posebno mjesto zauzela je rečenica jednog daljeg rođaka njenih udomitelja. Prema njegovoj tvrdnji, Vesna ima sestru blizanku koja živi u Novom Sadu. Taj navod nije predstavljen kao potvrđena činjenica, ali je postao važan pravac njenog daljnjeg traganja.

Ako blizanka zaista postoji, mogla bi biti najbliža veza s porodicom iz koje je Vesna potekla. Istovremeno, fizička sličnost mogla bi pomoći da se dvije žene prepoznaju. Upravo zato je Vesna u javnoj objavi spomenula da bi osoba koju traži vjerovatno trebala ličiti na nju.

Potraga nije bila usmjerena samo na moguću sestru. Vesna je željela saznati ko joj je biološka majka i ima li još srodnika. Naglasila je da pronalaskom majke ne želi nikoga osuđivati niti zamjerati zbog odluke donesene prije mnogo decenija. Njen cilj bio je upoznati osobu koja ju je rodila i konačno dobiti odgovore o vlastitom porijeklu.

Krvnu grupu navela je kao jedan od podataka koji bi mogao pomoći u povezivanju s biološkim srodnicima. Spomenula je i namjeru da uradi MyHeritage DNK test, koji bi mogao otvoriti drugačiji put prema ljudima s kojima dijeli porijeklo. U trenutku objavljivanja testa još nije bilo, pa njegovi eventualni rezultati nisu dio ove priče.

Javna objava kao pokušaj da se spoje razdvojene porodice

Prije tri godine Vesna je svoju priču objavila u grupi „Gestohlene verkaufte Kinder suchen leibliche Eltern/ihre Kinder Ex-Jugoslawien“. Grupa okuplja ljude koji na prostoru bivše Jugoslavije traže biološke roditelje, djecu, braću, sestre i druge srodnike, a bavi se slučajevima nestale, napuštene, odvojene ili navodno prodane djece.

U objavi je iznijela podatke o mjestu i datumu na kojem je pronađena, opisu onoga u čemu je bila ostavljena, boravku u Zvečanskoj, službenom datumu rođenja i kasnijem usvajanju. Podijelila je i informaciju o mogućoj blizanki u Novom Sadu, nadajući se da bi neko mogao prepoznati detalje ili povezati ih s pričom poznatom u vlastitoj porodici.

Njeno traganje proteže se kroz više gradova i različite dijelove vlastite biografije. Beograd je mjesto na kojem je pronađena i smještena u ustanovu, Ćuprija je postala grad njenog odrastanja, dok se Novi Sad pojavljuje kroz nepotvrđenu priču o mogućoj blizanki.

Svaki pronađeni podatak odgovorio je na jedno pitanje, ali otvorio novo. Poznato je kada i gdje je pronađena, kako je bila umotana, gdje je potom zbrinuta i kada je usvojena. Ipak, najvažniji dijelovi priče — identitet bioloških roditelja i postojanje moguće sestre — ostali su izvan dokumenata koje je uspjela pronaći.

Vesna je zato pomoć potražila među ljudima koji nose slična iskustva ili u svojim porodicama čuvaju informacije iz tog vremena. Njena poruka nije bila zahtjev za osudu osobe koja ju je ostavila, već molba za povezivanje s vlastitim korijenima. Nakon decenija života s nepotpunom pričom, željela je saznati postoji li neko ko dijeli njenu krv, izgled i dio porodične prošlosti koji joj je toliko dugo nedostajao.