Nakon smrti, biološki proces razgradnje pokreće niz faza raspadanja unutar tijela. S preko 200 kostiju, nebrojenim mikrobima i trilijunima stanica, ljudsko tijelo postupno se raspada nakon prestanka života. U prvim danima nakon smrti, mikrobi se množe i raspršuju tijelom, ispuštajući štetne plinove poput amonijaka i sumporovodika, što dovodi do nadutosti i trulog mirisa.
Organi koji su najviše ovisni o kisiku propadaju zbog njegovog nedostatka, uključujući mozak. Kako moždane stanice otpuštaju vodu, to se može manifestirati kao nakupljanje tekućine na dnu umrlog. Iako se ljudsko tijelo potpuno raspada nakon smrti, postoji jedan organ koji postoji neograničeno dugo. Intrigantno otkriće će vas nesumnjivo zaprepastiti.
Nakon smrti, počinje proces razgradnje unutar nekoliko sati, prvenstveno u crijevima. U tom trenutku imunološki sustav gubi sposobnost reguliranja prisutnosti mikroba, dopuštajući im da izađu iz tijela kroz tkivo i migriraju prema jetri i žučnom mjehuru. Dok troše organe, tijelo prolazi kroz promjene u boji. Kako vrijeme prolazi, tjelesne tekućine i toksini doprinose promjeni boje odjeće koju nosi pokojnik. Na kraju se odjeća raspada, a tijelo se počinje pretvarati u ukapljenu masu.
- Tijekom procesa razgradnje, mast unutar tijela prolazi kroz transformaciju, nalikujući tvari sličnoj sapunu, poznatoj kao vosak. Sudbina tijela, bilo da prolazi kroz mumifikaciju ili potpunu razgradnju, ovisi o uvjetima okoline kojima je izloženo. U okruženjima s visokom vlagom, koža na ušima, nosu i kapcima postaje suha i potamni, što ukazuje na proces mumificiranja. Nasuprot tome, u suhim uvjetima, tijelo se također može podvrgnuti mumificiranju, pri čemu određeni ostaci poput zuba i šavova odjeće ostaju netaknuti.
Tijekom pet desetljeća tkivo postupno nestaje, ostavljajući za sobom samo kosti. Kako godine prolaze i dostižu granicu od 80 godina, čak se i same kosti mrve i pretvaraju u prah. Međutim, usred ovog procesa propadanja, zubi ostaju otporni, otporni na propadanje.
Prirodni proces razgradnje koji se događa u tijelu nakon smrti može djelovati zastrašujuće, ali on je sastavni dio ciklusa života i smrti u prirodi. Nakon prestanka vitalnih funkcija kao što su otkucaji srca i disanje, tijelo prolazi postupni niz fizioloških promjena. Te su promjene normalan dio procesa razgradnje i raspadanja.
Nakon smrti, tijelo ulazi u postmortalnu fazu, tijekom koje dolazi do prekida metaboličkih funkcija, što dovodi do raznih fizioloških i tkivnih promjena. Jedna od početnih promjena je pojava rigor mortis, stanje ukočenosti mišića uzrokovano nakupljanjem mliječne kiseline. Mortis obično počinje unutar 2 do 6 sati nakon smrti i može trajati do 48 sati.
Nakon pojave rigor mortis, tijelo prelazi u fazu koja se naziva algor mortis, koju karakterizira postupno rasipanje tjelesne topline. Tijelo se postupno hladi kako se njegova temperatura usklađuje s temperaturom okoline. Ovaj poseban postupak ima značajnu vrijednost u forenzičkim istragama jer pomaže u utvrđivanju vremena smrti. Trajanje i intenzitet ovih promjena ovise o različitim čimbenicima, kao što su temperatura okoline, razina vlažnosti, prisutnost insekata i mikroorganizama, kao i medicinsko ili toksikološko stanje pojedinca.
Bitno je priznati da postmortem promjene unutar tijela igraju ključnu ulogu u forenzičkoj analizi i utvrđivanju uzroka smrti. Forenzički stručnjaci koriste svoje razumijevanje ovih promjena kako bi identificirali žrtve, utvrdili vrijeme smrti i identificirali potencijalne znakove traume ili bolesti.
