U danasnjem članku donosimo pregled povrća kojem obilna prihrana nije uvijek potrebna, kao i objašnjenje zbog čega prevelika količina đubriva može dovesti do bujnog lišća, a istovremeno slabijeg ploda, korijena ili arome…
Stalno dodavanje đubriva ne garantuje bolji prinos, jer pojedine povrtlarske kulture bolje uspijevaju u umjereno plodnom zemljištu. Korjenasto povrće, mahunarke, luk, lisnate kulture, krompir i začinsko bilje mogu razviti slabiji plod, mekše listove ili blažu aromu kada dobiju previše hranjivih materija. Za njihov uspješan uzgoj često su važniji rastresito tlo, dobra drenaža, pravilno zalijevanje i umjerena količina komposta.
Među početnicima u baštovanstvu često postoji uvjerenje da biljke treba redovno i obilno prihranjivati kako bi dale što veći urod. Međutim, potrebe nisu iste kod svih kultura. Dok pojedinim biljkama odgovara hranjivo zemljište, druge bolje rezultate postižu kada rastu u umjerenim uslovima.
Posebno treba obratiti pažnju na količinu azota. Njegov višak podstiče razvoj zelenih, nadzemnih dijelova biljke, ali to ne znači da će korijen, lukovica, gomolj ili mahuna biti kvalitetniji. Kod nekih kultura pretjerana prihrana može donijeti upravo suprotan rezultat od očekivanog.
Ključne informacije
Manja potreba za đubrivom ne znači da biljke mogu uspijevati bez odgovarajućih uslova. Umjereno plodno zemljište, dobra drenaža, dovoljno vode i pravilan razmak često su važniji od stalnog dodavanja hranjivih materija.
Korjenasto povrće traži rastresito, a ne prebogato tlo
Mrkva, cvekla, repa, rotkvice i paškanat formiraju jestivi dio ispod zemlje, pa im je za pravilan razvoj posebno važno rastresito i dobro drenirano tlo. Korijen treba imati dovoljno prostora da raste bez prepreka, zbijenih slojeva zemlje i pretjerane količine hranjivih materija.
Kada u zemlji ima previše azota, biljka veći dio energije usmjerava na nadzemni rast. Listovi tada mogu izgledati snažno i zdravo, dok korijen ostaje sitan ili nedovoljno razvijen. Kod cvekle se, naprimjer, može pojaviti mnogo lisne mase, ali zadebljali korijen zbog kojeg se biljka uzgaja ne mora dostići zadovoljavajuću veličinu.
Previše zbijeno ili prebogato zemljište može uticati i na oblik korijena. Umjesto pravilnog razvoja, mrkva i slične kulture mogu postati deformisane ili razgranate. Zbog toga je za ovu grupu biljaka često korisnije dobro pripremiti gredicu nego tokom rasta stalno dodavati đubrivo.
Umjerena količina organske materije uglavnom je dovoljna. Cilj nije potpuno osiromašeno tlo, već ravnoteža u kojoj biljka dobija potrebne hranjive materije, a korijen istovremeno ima odgovarajuću strukturu zemljišta za nesmetan rast.
Grah, grašak i luk drugačije reaguju na azot
Grah i grašak izdvajaju se po sposobnosti da uz pomoć bakterija u korijenu koriste azot iz zraka. Te bakterije stvaraju kvržice na korijenu i pretvaraju azot u oblik koji biljka može iskoristiti. Zbog te prirodne saradnje mahunarkama često nije potrebna dodatna azotna prihrana.
Ako u zemlji već postoji velika količina dostupnog azota, biljka nema jednaku potrebu za ovom simbiozom. To može smanjiti formiranje kvržica, a posljedica može biti slabiji razvoj i manji broj mahuna. Za grah i grašak zato je uglavnom dovoljno zemljište prosječne plodnosti koje nije potpuno iscrpljeno.
Nakon berbe njihovi biljni ostaci mogu se zaorati ili dodati kompostu. Na taj način materijal se ponovo koristi i doprinosi pripremi tla za kulture koje će se uzgajati poslije njih.
Crni i bijeli luk također mogu loše reagovati na previše azota. Obilna prihrana podstiče razvoj dugih i snažnih listova, ali lukovica pritom može ostati sitna i mekana. Višak hranjivih materija produžava vegetativni rast i usporava sazrijevanje, što nije poželjno kada je cilj dobiti čvrste lukovice pogodne za čuvanje.
Nedovoljno sazrele i mekše lukovice mogu imati kraći rok trajanja i biti podložnije truljenju tokom skladištenja. Ako je zemljište već solidnog kvaliteta, važnije je osigurati dobru drenažu, dovoljno svjetlosti i redovno uklanjanje korova koji luku oduzima prostor.
Praktični savjet
Prije dodavanja prihrane obratite pažnju na kulturu koju uzgajate i stanje zemljišta. Kod korjenastog povrća i luka prednost dajte rastresitosti i drenaži, dok su grahu i grašku često dovoljni prosječno plodno tlo i prirodna sposobnost korištenja azota.
Lisnate kulture, krompir i začinsko bilje traže umjerenost
Salata i špinat uzgajaju se zbog listova, ali ni njima pretjerana prihrana ne mora koristiti. Previše đubriva može ubrzati njihov rast, zbog čega listovi postaju mekani, vodnjikavi i manje ukusni. Kod špinata se tokom toplijih dana može javiti i izraženija gorčina.
Biljke koje se razvijaju umjerenim tempom obično imaju čvršću teksturu i bolji okus. Salati i špinatu zato je često potrebnije redovno zalijevanje nego snažna prihrana. Lagani dodatak komposta prije sadnje može biti dovoljan ako je zemljište umjereno plodno.
Sličan princip odnosi se na rukolu, čiji prepoznatljivi, blago ljuti okus zavisi od prirodnih jedinjenja u listovima. U prebogatom tlu ona može rasti brže, ali joj aroma može postati blaža. Sporiji razvoj u umjerenim uslovima doprinosi čvršćim listovima i izraženijem okusu.
Kod krompira je važan odnos hranjivih materija, naročito fosfora i kalijuma, dok previše azota može podstaći obilnu lisnu masu na štetu gomolja. Jedna od mogućih posljedica jeste tanja kora, zbog koje je krompir osjetljiviji na oštećenja prilikom vađenja i skladištenja.
Svaka ogrebotina može postati mjesto kroz koje lakše prodiru bakterije i gljivice, pa takvi gomolji brže propadaju. Ako je krompir namijenjen čuvanju tokom zime, čvrsta i dobro formirana kora ima posebno važnu ulogu. Umjerena prihrana i dobro strukturirano zemljište zato su bolji izbor od prevelike količine azota.
Bosiljak, majčina dušica i origano razvijaju aromu zahvaljujući eteričnim uljima. Kada rastu u veoma bogatom zemljištu, mogu stvoriti velike listove i izgledati bujno, ali koncentracija aromatičnih ulja može biti slabija. Biljka tada djeluje razvijeno, dok okus i miris nisu jednako intenzivni.
Mnoge začinske biljke mogu godinama ostati na istom mjestu bez obilne prihrane. Povremeni tanak sloj komposta i dobra drenaža najčešće su dovoljni za stabilan razvoj. U takvim uslovima rast može biti sporiji, ali biljke zadržavaju puniju aromu zbog koje se i uzgajaju.
Važno ograničenje
Ove kulture ne treba potpuno zanemariti niti saditi u iscrpljeno zemljište. Suština je u umjerenoj prihrani: previše đubriva može promijeniti raspored rasta, smanjiti kvalitet jestivog dijela i oslabiti okus ili sposobnost čuvanja.
Umjesto automatskog dodavanja đubriva, korisnije je prilagoditi njegu dijelu biljke koji se koristi. Korjenastom povrću treba rahlo tlo, mahunarkama odgovaraju uslovi u kojima mogu koristiti svoju prirodnu sposobnost vezivanja azota, dok luk, krompir i začinsko bilje traže ravnotežu koja podstiče formiranje čvrstih lukovica, kvalitetnih gomolja i aromatičnih listova.
