Aco Pejović je već godinama jedan od najpopularnijih u regionu a iza sebe ima veliki broj hitova koje njegovi fanovi obožavaju. Za svaki njegov koncert se uvijek traži karta više a nedavno je izdao i novi album koji je odmah dobio pozitivne kritike.
Pjevač Aca Pejović nedavno je dospio u žižu javnosti objavljivanjem svog posljednjeg albuma “Hotel tuge”. No, progovorio je i o previranjima u svom braku, koji je potresan glasinama o nevjeri. Znatiželja javnosti sada se nije prebacila samo na njegov privatni život, već i na značajnu razliku u godinama između Ace Pejovića i Biljane.
Aco je svojedobno otkrio da je to pitanje postavio svojoj životnoj partnerici tek tjedan dana nakon njihove veze, ali je priznao i da je kasnio na vlastito vjenčanje. Tijekom 1990-ih imao sam priliku izvoditi glazbu u lokalnom baru. Jedne od tih noći ušla je u lokal i od trenutka kad su nam se pogledi sreli, osjetio sam da postoji mogućnost dublje veze od pukog poznanstva.
Nakon razmišljanja, priznala je da doživljava identične osjećaje. U jednom prilično slučajnom susretu, prišla mi je i, doslovno rečeno, “uhvatila” me. Unatoč našem kratkom sedmodnevnom udvaranju, donijeli smo impulzivnu odluku da se vjenčamo. No, postojao je jedan uvjet: inzistirala je na završenom fakultetu, kao što je već rekao. Pjevač se s nepune 23 godine suočio sa surovom realnošću života, ne dajući se na maženje i vjerujući da je dovoljno zreo da potraži ruku svoje voljene i zaprosi je.
Bilo je dosta izazovno napraviti tako nešto i vratiti se kući u sedam ujutro, objaviti roditeljima: “Udajem se.” Ispitivali su me jesam li dobro razmislio o svojoj odluci, jesam li bio pod utjecajem alkohola ili sam bio u žurbi. Odgovorio sam: “Izbor je moj.” Zatim je uslijedilo službeno upoznavanje. Ona je iz profesorske obitelji, a ja sam tada bio lokalni glazbenik.
- Moji roditelji me nisu cijenili, iako sam bio popularan među ženama. Odmah po završetku srednje škole Biljana i on su se, kako je rekao, vjenčali. – Bilo je to samo pitanje nekoliko godina. Proživjeli smo naše formativne godine jedno uz drugo, utječući i uzdižući jedno drugo, razvijajući se zajedno.
I tako smo se transformirali u osobe kakve smo danas – ispričao je pjevač koji je nedavno, 18. travnja, proslavio 52. rođendan, dok je njihova suputnica Biljana četiri godine mlađa od njega.
Aco Pejović, rođen 1972. godine u Prijepolju, djetinjstvo je proveo u naselju Kolovrat. Njegovi roditelji Isidor i Anđelka bili su zaposleni u fabrici tekstila “Ljubiša Miodragović”. Aco ima dva brata i sestre, starijeg brata Predraga i mlađeg brata Radojića. Unatoč tome što je kao dijete bio nestašan i svojeglav, roditeljima nikada nije pravio veće probleme.
- S braćom se rado kupao u rijeci Lim, gdje su gradili male brane. Aco se niz godina bavio i karateom te je stekao zeleni pojas. U osnovnoj školi pridružio se košarkaškom timu i sudjelovao u natjecanjima protiv drugih škola. Također, kratko je radio i kao košarkaški trener u KK Elan. Aco je pohađao Osnovnu školu Milosav Stiković u Prijepolju. Tijekom života glazba mu je bila najveća strast.
Dok je njegova majka imala prekrasan pjevački glas, vjeruje da mu je glazbeni talent prenio njegov pokojni djed Marko koji je svirao flautu. Aci je s osam godina otac poklonio prvu usnu harmoniku. Unatoč početnoj sreći, harmonika mu nije uspjela donijeti radost zbog njegove izloženosti bendovima kao što su Kajdža Gugu i Djuran Djuran (Duran Duran) u djetinjstvu.
Po završetku osnovne škole upisuje Srednju muzičku školu „Vasa Pavić“ u Podgorici. U početku je živio u studentskom domu u užurbanom gradu, ali životni su uvjeti bili katastrofalni. Međutim, nakon posjeta majke, otac je bio uvjeren da ga preseli u drugi stan. Aco je tada odlučio iznajmiti sobu sa školskim kolegom u kojoj je boravio naredne tri godine.
U to vrijeme pohađao je satove klavira kod profesorice Katice Viksanović i učio svirati kontrabas pod vodstvom profesora Pavela Aksemita. Zajedno s prijateljima nastupao je i pjevao po lokalnim kafićima. Pokazivanje svog talenta nije mu bilo strano, jer je već od svoje 14. godine pjevao na rođendanima i proslavama u svom rodnom gradu. Po završetku srednje škole krenuo je na putovanje u posjet ujaku koji živi u Francuskoj. Prilikom prvog posjeta granici nije naišao na zahtjev za vizu.
Međutim, na sljedećem putovanju u Francusku suočio se s nizom neugodnosti zbog nedostatka informacija. Unatoč tome što je jednu večer proveo u talijanskom pritvoru, naposljetku je uspio doći do Francuske. U šaljivoj maniri prepričava kako je sedam dana radio kao građevinski radnik, da bi mu osmi dan zbog kašnjenja uručili plaću. U to je vrijeme otkrio svoju strast prema bavljenju glazbom i vratio se u bivšu Jugoslaviju s modernim tipkovnicama, koje će mu postati najvitalniji alat za rad.
Godine 1990. odlazi na odsluženje vojnog roka u Hrvatskoj, stacioniran u Virovitici i Varaždinu. Tu je sklopio životna prijateljstva s Predragom Kovačem iz Foče i Nedžadom Visom iz Sarajeva. S obzirom na napetu situaciju u cijeloj zemlji, proživljavao je opasne trenutke i željno iščekivao povratak kući.
