Doktor Emir Solaković je čest gost emisija koje se bave zdravljem i svaki put da niz savjeta svima kada je u pitanju način na koji možemo da održimo zdravlje našeg organizma.
Dr. Emir Solaković je kardiovaskularni kirurg poznat u našem narodu po svojim iskrenim i otvorenim izjavama o zdravstvenim temama. Na svojoj Facebook stranici često daje upute o zdravlju, štetnim navikama i održavanju zdravog načina života. U jednom od ovih postova raspravljao je o utjecaju crnog luka: Brojnim znanstvenim istraživanjima utvrđeno je da su sastojci crvenog i češnjaka učinkoviti u borbi protiv krvnih ugrušaka.
- Bilo da je pripremljen ili nekuhan, njegova konzumacija je korisna i treba je uvrstiti u svoju svakodnevnu prehranu. To je posebno važno za osobe s narušenim zdravljem srca i krvožilnog sustava, kao i za one koji konzumiraju masnu hranu. Konzumacija masne hrane znatno pospješuje zgrušavanje krvi i otežava njezino otapanje; međutim, u kombinaciji s crvenim lukom, ovaj učinak je znatno smanjen.
Uz vitamine C, E, B6, krom, kalij i flavonoid poznat kao “quercetin”, luk je također bogat značajnim spojevima sumpora koji se nazivaju “alil sulfidi”. Ovi spojevi doprinose imunološkim svojstvima luka. U cijelom crvenom luku sumporni spoj poznat kao alin i enzim koji se naziva alinaza postoje u molekularno odvojenom stanju, slično kao češnjak. Kada se luk nasjecka, stanična struktura je poremećena, dopuštajući ova dva spoja da se spoje, što rezultira stvaranjem nove tvari nazvane tiopropanol sulfoksid.
Ovaj novostvoreni spoj pojačava ljekovita svojstva crvenog luka; međutim, to je također uzrok suza kada se luk sjecka. Što je luk sitnije nasjeckan, to je veće oslobađanje ovog sumpornog spoja. Povećanje intenziteta mirisa i proizvodnje suza odgovara većoj proizvodnji imunoloških spojeva. S ovim znanjem u ruci, možda ćete otkriti da suze izazvane sjeckanjem crvenog luka nije tako teško podnijeti. Dnevno je preporučljivo ne konzumirati više od pola šalice crvenog luka, otprilike 60 grama.
Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, koja je odigrala ključnu ulogu u kulturnim praksama i prirodnim tradicijama liječenja širom svijeta. S poviješću koja se proteže preko pet tisućljeća, češnjak potječe iz središnje Azije prije nego što je raširen u razne dijelove svijeta. Bogata hranjivim tvarima, jača imunitet i pruža brojne zdravstvene prednosti.
Primarni aktivni spoj u češnjaku, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitskim svojstvima. U staroegipatskoj kulturi češnjak je imao značajnu vrijednost, smatran je svetom biljkom. Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a otkriven je i u grobnicama faraona. Slično tome, u staroj Grčkoj i Rimu, sportaši su konzumirali češnjak prije natjecanja, dok su ga vojnici konzumirali prije bitaka kako bi povećali izdržljivost, snagu i imunitet protiv bolesti.
Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje za svoja terapeutska svojstva. Zahvaljujući svojoj kulinarskoj i ljekovitoj primjeni, češnjak je postao neizostavan element u svakom kućanstvu i svakom obroku. Ima ključnu ulogu u prehrambenoj praksi, funkcionirajući kao začin za gotovo sve vrste jela.
U suvremenom društvu mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv niza bolesti. Preporuča se redovita konzumacija u sirovom obliku, a nepoželjni zadah može se ublažiti korištenjem soka od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili kombinacijom s maslinovim uljem.
