Doktor Emi Salaković je čest gost emisija koje su posvećene zdravlju i gledaocima daje razne korisne savjete. Ovaj put je govorio o zdravlju srca i ishrani koju trebano imati ako imamo srčanih problema.
Emir Solaković je kardiovaskularni kirurg poznat u našem narodu po svojim otvorenim i iskrenim izjavama o zdravstvenim temama. Na svojoj Facebook stranici često daje upute o zdravlju, štetnim navikama i zdravom načinu života. U jednom od ovih postova raspravljao je o učincima crnog luka: Brojna znanstvena istraživanja potvrdila su da komponente koje se nalaze u crvenom i češnjaku pokazuju učinkovitost u borbi protiv krvnih ugrušaka.
Blagotvoran je bilo da se konzumira kuhan ili sirov te ga je poželjno uvrstiti u svakodnevnu prehranu. Ova preporuka posebno je važna za osobe s narušenim zdravljem srca i krvnih žila, kao i za one koji konzumiraju masnu hranu. Konzumacija masne hrane značajno pojačava zgrušavanje krvi i usporava proces otapanja; međutim, dodatak crvenog luka znatno ublažava taj učinak. Uz vitamine C, E, B6, krom, kalij i flavonoid poznat kao “quercetin”, luk je također bogat značajnim spojevima sumpora koji se nazivaju “alil sulfidi”.
Ovi spojevi daju imunološka svojstva luku. U cijelom crvenom luku, sumporni spoj poznat kao alin i enzim koji se naziva alinaza molekularno su različiti, slično kao u češnjaku. Kada se luk nasjecka, stanice se oštećuju i pucaju, dopuštajući da se ova dva spoja spoje, što rezultira stvaranjem nove tvari nazvane tiopropanol sulfoksid. Ovaj novosintetizirani spoj pojačava terapeutska svojstva crvenog luka, ali je i uzrok suza koje nastaju kada se on nasjecka.
- Što je luk sitnije nasjeckan, to je veći prinos ovog sumpornog spoja. Jači miris i povećanje suza koreliraju s većom proizvodnjom imunoloških spojeva. S ovim znanjem u rukama, možda ćete otkriti da suze izazvane rezanjem crvenog luka nije tako teško podnijeti. Preporučljivo je ograničiti konzumaciju crvenog luka na najviše pola šalice, što je otprilike 60 grama dnevno.
Bonus tekst:
Afrička kulinarska tradicija zamršena je i raznolika, a oblikovala se kroz bezbrojna stoljeća različitim kulturama, geografskim karakteristikama i klimatskim uvjetima. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, na koju duboko utječu jedinstvena klima i običaji svake regije. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što rezultira dominantnim oslanjanjem na žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak.
Obično ove žitarice služe kao temelj za osnovna jela kao što su “banku” i “fufu”. Fufu, nadaleko poznato jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća poput jamsa ili kasave, dok se banku, koji se dobiva od kukuruza ili prosa, često poslužuje kao prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrambenoj praksi zapadne Afrike mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, uz razne žitarice, imaju veliku važnost. Znatne količine proteina i vlakana koje sadrže čine mahunarke dragocjenim dodatkom svakodnevnim obrocima.
Obično se mahunarke ugrađuju u juhe ili variva, a primjer je juha “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočna regija Afrike, poznata po svojoj vlažnijoj klimi koja podržava uzgoj raznolikog voća i povrća, nudi bogatstvo svježih namirnica u svojoj kulinarskoj tradiciji. Značajan primjer je Kenija, gdje je uobičajeno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, popraćeno izborom povrća i mesa.
Štoviše, svježe voće, uključujući mango, ananas i papaju, prevladava i obično se konzumira u cijelosti ili prerađeno u sok. Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti Sjeverne Afrike potiču uspješan uzgoj aromatičnog bilja i začina, što rezultira prehranom koja je i raznolika i ukusna. Lokalnu kuhinju oličavaju jela kao što su kus-kus, koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari, i tagine, sporo kuhani obrok pripremljen u jedinstvenom loncu. Ova jela obično sadrže ključne sastojke poput janjetine i piletine, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta daju bogate okuse.
U središnjoj Africi, obilne tropske šume pružaju raznolik niz izvora hrane koji su sastavni dio regionalne kulinarske prakse. Ova sorta obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, uz lišće koje se koristi u juhama i varivima. Popularno jelo poznato kao “gulaš” napravljeno je od kombinacije povrća i mesa, često pojačanog autohtonim biljem i začinima, dajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Nadalje, izvan ovih regionalnih razlika, fokus na ishranu unutar Afrike daje prioritet očuvanju prirodnih resursa i uključivanju lokalnih sastojaka.
