Ljudi su u principu sebična bića koja prije svega misle samo na vlastitu dobrobit pa ako ona ide i na štetu drugoga. Često možete čuti priče pojedinaca koji su razočarani ili povrijeđeni tuđim ponašanjem.
U svom govoru o životu i mudrosti vladika Nikolaj Velimirović daje duboke i upečatljive smjernice kako se nositi sa zlonamjernošću koju drugi mogu usmjeriti prema nama. Njegova razmišljanja o protivnicima ne samo da nas potiču na oprost, već nas također pozivaju da shvatimo temeljna duhovna načela koja oblikuju naše interakcije sa svijetom. Kad se nađemo u situacijama u kojima nam se čini nepravda ili se suočavamo sa zlom, biskup nam usmjerava pozornost na izuzetnu mudrost: imperativ opraštanja i blagoslivljanja onih koji nam se suprotstavljaju.
- U duhovnim poukama biskupa Velimirovića ističe se značajno načelo: naši protivnici neka nam budu duhovni odgojitelji. Iako se u početku može činiti da izazivaju tjeskobu i nevolju, te osobe često osvjetljavaju naše vlastite nedostatke, slabosti i pogreške. Prema Vasilisi Velimirović, takvi ljudi su ključni u otklanjanju ponosa i ljutnje. U slučajevima štete koju su nanijeli drugi, važno je sjetiti se mudrog savjeta koji je artikulirao biskup: “Gospodine, blagoslovi moje protivnike.” Proširujući svoje blagoslove, a ne izgovarajući kletve, utjelovljujem ovu mudrost.
Takvi osjećaji pokazuju duboku duhovnu poniznost, jer čin oprosta ne predstavlja samo gestu dobre volje prema drugima, već i čin dobrote prema sebi. Sudjelovanje u ovom procesu opraštanja oslobađa nas opterećujućih emocija povezanih s mržnjom, omogućujući duši da se uzdigne do uzvišenijeg stanja svijesti. Biskup Velimirović artikulira da protivnike ne treba promatrati samo kao neprijatelje; umjesto toga, na njih se može gledati kao na “okrutne prijatelje”. Njihovo ponašanje ima sposobnost promicanja osobnog razvoja. Neprijatelj može poslužiti kao katalizator za katarzu — čišćenje duha kroz teškoće.
Oni koji vrše napade, ismijavanje ili kritiku tjeraju nas da se suočimo s vlastitim nedostacima i pogreškama. Posljedično, oni nesvjesno zauzimaju poziciju odgajatelja unutar našeg postojanja. U trenucima povrijeđenosti tipično je da se pojave emocije poput ljutnje, tuge i želje za osvetom. Ipak, Velimirović savjetuje da u ova vremena nađemo utjehu u Bogu i njegujemo oprost. Bavljenje ovom praksom djeluje kao duhovna disciplina koja nam omogućuje da se izdignemo iznad zemaljskih strasti i njeguje osjećaj duhovnog mira.
Doista, protivnici mogu usmjeriti našu pozornost prema Bogu, jer nas odvraćaju od prolaznih aspekata postojanja. U tom smislu, neprijatelji se mogu promatrati kao vodiči duha. Biskup tvrdi da nevolje s kojima se susrećemo u životu služe za uklanjanje naših pogrešnih ambicija i žudnji za materijalnim dobrima. Oni nas tjeraju da se oslobodimo zemaljskih vezanosti i tražimo istinsku utjehu u skladu s Božjom voljom. Kada se suočimo s napadima i poniženjima naših neprijatelja, ti nas izazovi vješto usmjeravaju na pravi put, odvraćaju našu pozornost od naših iluzija i motiviraju nas da usvojimo prave vrijednosti.
U svom obraćanju Gospodinu, biskup dalje artikulira: “Protivnici su me učinili autsajderom unutar područja svijeta… Slično kao što napadnuto stvorenje traži utočište u sigurnijem utočištu od onog koje nije napadnuto, ja, opsjednut mojim neprijateljima, našao sam svoju najveću sigurnost u Tvojoj zaštiti. Srž ove izjave prenosi značajno duhovno iskustvo, pri čemu protivnici djeluju kao katalizatori za naš duhovni rast, otkrivajući razumijevanje da je istinsko utočište moguće postići samo u Bogu. Posljedično, naši nas neprijatelji motiviraju da težimo miru kroz trajna duhovna načela, a ne kroz prolazne želje.
Biskup Velimirović izričito savjetuje da blagoslov dobiju i protivnici i pristaše, jer svaki od njih ima presudnu ulogu u našem duhovnom rastu. Protivnici prenose vrijedne lekcije o poniznosti i pokajanju, dok saveznici potiču ljubav i osjećaj zajedništva. Dajući blagoslove i prijateljima i neprijateljima, promoviramo iskreno jedinstvo definirano ljubavlju prema svima.
Za kraj, biskup prenosi sljedeću mudrost: “Stoga, slobodno se s njima družite i molite se Bogu za njih.” Proširujem svoje blagoslove na svoje protivnike, Gospodine, odlučujući se suzdržati od proklinjanja. Ove riječi promoviraju mir i individualnu slobodu. Prihvaćajući blagoslov naših protivnika, oslobađamo se neprijateljstva i stvaramo priliku za duhovni rast, što je najvažniji cilj svakog vjernika.
