Kada dođu proljeće i ljeto i sa njima i lijepo vrijeme veliki broj ljudi voli da provodi vrijeme u prirodi. Međutim toplota na površinu izvlači i zmije koje mogu biti i opasne ako se osjete ugrožene.
U nekoliko gradova širom Srbije početak povoljnog vremena doveo je do znatnog povećanja broja poziva nadležnim tijelima u vezi s pojavom zmija, zbog čega je ključno razumjeti kako pravilno reagirati pri susretu s takvim stvorenjima. U slučaju ugriza zmije, primarna briga je utvrditi je li zmija otrovna. Zmije otrovnice mogu se prepoznati po trokutastim glavama i uskim, eliptičnim zjenicama, po čemu se razlikuju od svojih neotrovnih zmija.
- Osim toga, ženke zmija otrovnica pokazuju razliku u obliku tijela; obično su niske i zdepaste, dok neotrovne ženke imaju vitko i izduženo tijelo. Važno je naglasiti da je ova metoda identifikacije otrovnih biljaka primjenjiva isključivo u europskoj regiji. U metodologijama samopomoći savjetuje se ne loviti zmiju zbog potencijalne opasnosti od drugog ugriza. U slučaju da je zmija ubijena, preporuča se transport u bolnicu radi točne identifikacije jer to značajno utječe na tijek liječenja. Obično se na mjestu ugriza uočavaju dva uboda od zmijinih očnjaka, koji su obično udaljeni 6 do 8 mm; no moguće je uočiti i samo jednu ranu ili samo ogrebotinu.
Prisutnost rane ne znači nužno da je otrov definitivno unesen u tijelo. U roku od dva sata na mjestu ugriza pojavljuju se bol i oteklina. U slučajevima teške envenomacije, početak boli je brz i karakterizira ga neuobičajena oštrina; oteklina također brzo eskalira i može biti popraćena značajnim potkožnim krvarenjem. Koža može pokazati crvenilo i razviti mjehuriće koji sadrže krv. Nakon ugriza, neposredni simptomi mogu uključivati vrtoglavicu, mučninu, povraćanje, opći osjećaj slabosti i oticanje regionalnih limfnih čvorova – koji se nalaze u preponama ako je ugriz na nozi ili u pazuhu ako je ugriz na ruci.
Znakovi šoka, koji se obično razvijaju postupno i primarni su uzrok smrti, uključuju blijedu, hladnu kožu vlažnu od znoja, ubrzan rad srca i pad krvnog tlaka. U slučaju neotrovne zmije, preporučljivo je ranu dobro očistiti vodom, namazati je antibiotskom mašću i prekriti zavojem. Osim toga, važno je provjeriti datum posljednjeg cijepljenja protiv tetanusa; ako je prošlo više od pet godina od posljednje doze, potrebno je primijeniti docjepljivanje.
U slučaju sumnje na zmiju otrovnicu, bitno je da ugrizena osoba ostane potpuno mirna; treba izbjegavati svaki pokret, bez obzira koliko neznatan bio, a zahvaćenu ruku ili nogu treba imobilizirati. Nije preporučljivo pokušati izvući otrov s mjesta ugriza. Osim toga, ne preporučuje se i ne prakticira stavljanje zavoja na ranu jer može dovesti do komplikacija. Kompresiju smiju primjenjivati samo zdravstveni radnici koji su posebno obučeni za hitne situacije. Nadalje, ne preporučuje se nanošenje leda na ranu. Ugriženu osobu potrebno je bez odlaganja prevesti u bolnicu.
Obično se ljudi koji pate od zmijskog ugriza primaju u bolnicu, bez obzira na otrovnost zmije. Protuotrov za zmijski ugriz primjenjuje se intravenozno samo u bolničkom okruženju i samo kada je to apsolutno neophodno, jer serum može dovesti do teških i potencijalno po život opasnih reakcija. Određeni incidenti, kao što je pojedinac koji slučajno stane na zmiju, gotovo su neizbježni. Međutim, postoje mjere koje mogu znatno smanjiti vjerojatnost zmijskog ugriza: Suzdržite se od uznemiravanja zmije. Mnogi pojedinci bivaju ugrizeni kada pokušavaju ubiti zmiju ili kada joj se previše približe.
Zmije obično bježe i rijetko napadaju. Preporučljivo je kloniti se visoke trave osim ako nemate odgovarajuću obuću, kao što su debele kožne čizme, te koristiti utvrđene staze kad god je to moguće. Suzdržite se od stavljanja ruku i stopala na mjesta koja nisu vidljiva, poput grmlja ili iza kamenja. Osim toga, izbjegavajte skupljanje kamenja ili komada drveta osim ako niste daleko od mogućnosti susreta sa zmijom. Budite oprezni i oprezni kada se bavite penjanjem po stijenama. Iako većina zmija nije otrovna, često se pokažu kao nepoželjni posjetitelji naših posjeda.
Promjena krajolika, ili samog staništa, služi kao jednostavna metoda za smanjenje vjerojatnosti da će se nastaniti u vašem vrtu. Mnogi od ovih grabežljivaca preferiraju staništa koja su hladna, vlažna i tamna, uključujući mjesta kao što su hrpe drva, daske ili gusto grmlje i visoka trava. Isto tako, miševi i glodavci također preferiraju ova okruženja. Kako bi se smanjila vjerojatnost pojave zmija, preporučljivo je eliminirati potencijalna skrovišta za grabežljivce i njihov plijen.
Redovito kosite svoj travnjak i šišajte živice, posebno one koje rastu blizu tla. Kamenje i drva za ogrjev držite podalje od svog vrta i doma, po mogućnosti na policama. Također, pobrinite se da se hrana za kućne ljubimce čuva u zatvorenim posudama. Kako biste odvratili zmije od svog vrta i dvorišta, preporuča se posipati prašak sode bikarbone u male hrpice jer istraživanja pokazuju da ovi gmazovi ne vole tu tvar. Stoga, ako imate strah od zmija, nanošenje sode bikarbone na ovaj način može biti korisno.
