Arapi su narod koji mnogo ljudi ne razumije. Svi misle da su oni tamnoputi muslimani koji imaju sklonost vjerskom ekstremizmu, a to se širi kroz zapadnu propagandu i filmove. Međutim, Arapi su nešto kao i Slaveni na našim prostorima – mogu biti raznih vjera od Islama do Judaizma, a dosta ih također ima svijetlu put, svijetle oči dok su neki jako tamnoputi.
Pored poznatih religija, Arapi imaju neka uvjerenja koja su slična širom njihovih narodnosti i država. Jedna od njihovih mudrosti je da šutiš ako te nešto boli. To se temelji na narodnoj priči o gospodinu Eziju koji je prodavao proizvode sa svoje farme, ali kako se počeo žaliti na bolove u leđima, mnogi su mu nudili lošije ponude i davali bezvrijedno saosjećanje.
Još jedna mudrost je da prijateljima ne govorite ono što ne biste govorili svojim neprijateljima, a to se temelji na tome da ljudi imaju dobru i lošu stranu i ako dođe do izdaje, bićete ogorčeni sa sobom i svojim prijateljem.
Treća mudrost je ta da nikad ne govorite loše o sebi i svojim postignućima. Starac po imenu Ocam je, po narodnom predanju, nakon dana i dana žeđi otkrio izvor vode i svi su došli da ga pohvale, a on je iz skromnosti odbijao pohvale. Zbog toga nisu cijenili njegovo otkriće i jezero su uprljali i zagadili jer nisu imali poštovanja.
Zadnja mudrost je da se ne žalimo na glas, već da se samo u sebi žalimo Bogu i da vježbamo strpljivost u društvu umjesto da se žalimo na probleme koji nas u tom trenutku muče.
