Majka Anje Mandić isprva je bila zaljubljena u redatelja Predraga Radojkovića, no na kraju se udala za njegovog suradnika Miloša Žutića, koji je nedavno raskinuo brak s Cecom Bojković. Danas otkrivamo malo više o svemu tome.
A sad o Ognjanki Ognjanović, izvanrednoj umirovljenoj glumici čija je najznačajnija novija gluma u seriji Selo gori, a baba se češlja. Punica Milorada Mandića, Manda, ovih je dana proslavila svoj 75. rođendan radosno okružena obitelji, kao i svake godine. Baki je među prvima čestitao rođendan, a njezin dragi unuk Andrija pobrinuo se da obiteljsko druženje bude ovjekovječeno fotografijom koju je udovica Manda objavila na svom Instagram profilu.
- Opis dolazi nakon Anjine opaske, proizašle iz zaigranih gestikulacija bake i unuka, ali i njihovih zadirkivačkih pokušaja da izmaknu kameri. U epizodi pod naslovom “Ne pada trun daleko od klade” prikazuje se interakcija između bake i unuka.
Glumica se na duhovit način osvrnula na nevjerojatnu sličnost likova majke i sina. Došavši u godinu Mandinog odlaska, Ognjanka se pojavila kao kći sudbine. Zajedno sa svojim voljenim partnerom odgajala je unuka, usađujući u njega cijenjene ideale koje je prenijela od svojih slavnih roditelja.
Stoga nije neočekivano da se njihova ponašanja tako blisko odražavaju. Glumica je tijekom cijele karijere uživala veliku podršku potomaka, a i sada joj je najveća radost kad čuje o obrazovnim uspjesima svog unuka.
Manda, svekrva Milorada Mandića, bila je tek 12 godina starija od izuzetnog komičara čija će ostavština ostati u našim srcima. Milorad Mandić Manda, koji je rođen 1961. godine na Dušanovcu u Beogradu, odrastao je u obitelji s vojnikom od oca i majke koja je bila domaćica. Imao je mlađu sestru i brata koji je bio deset godina mlađi od njega. Obitelj se kasnije preselila u Novi Beograd, gdje je Milorad završio osnovnu školu.
Iako je želio nastaviti školovanje uz svoje srednjoškolce, odlučio se za Elektrotehničku školu “Nikola Tesla”. U intervjuima govoreći o svom djetinjstvu, često je iznosio lijepe uspomene, naglašavajući da se, unatoč tome što mu je otac bio jedini hranitelj, nikada nisu osjećali uskraćeno.
Njegov je otac želio da se bavi zanatom koji bi mu nudio bolje mogućnosti za karijeru, pa je Milorad nakon završene srednje škole odslužio vojsku u Osijeku i Vukovaru. Nakon odsluženja vojnog roka nastavio je školovanje na Fakultetu elektrotehnike, a paralelno je radio kao tehnolog projektiranja u Zavodu za automatiku u poduzeću “Termovent”.
Izazov upravljanja svojim radnim obvezama uz predavanja i vježbe u konačnici je rezultirao njegovom odlukom da napusti fakultet. Usporedno postaje članom Dramskog eksperimentalnog studija amaterskog kazališta, gdje dolazi do procvata njegovog glumačkog entuzijazma. Ova novootkrivena strast prema umjetničkoj formi inspirirala ga je da se registrira za organizaciju na Fakultetu dramskih umjetnosti.
- U naglom izboru, smogao je hrabrosti za audiciju za glumački program, angažirajući pomoć prijatelja redatelja da odabere odgovarajuće tekstove za prijemni ispit. Srećom, ušao je u uži izbor i naposljetku je primljen u prestižnu klasu profesora Vladimira Jevtovića.
U njegovoj grupi vještih vršnjaka bilo je dvanaest pojedinaca: Vesna Trivalić, Vesna Stanojević, Duda Stojanović, Branka Pujić, Mirjana Joković, Dragan Bjelogrlić, Srđan Žika Todorović, Slobodan Boda Ninković i drugi. Već nakon upisa na Akademiju susreo se s izazovom izbacivanja iz stana.
Na njegovu odluku da napusti posao kako bi glumom financijski uzdržavao obitelj utjecalo je očevo protivljenje njegovim umjetničkim ambicijama. Godinu dana ovisio je o velikodušnosti prijatelja i partnera, tražeći utjehu i u kazalištu i na Akademiji. Kao student počeo se pojavljivati na televiziji i snimati male uloge u filmovima, što mu je omogućilo da financijski uzdržava roditelje i na kraju se vrati kući.
