Pokojni glumac Milorad Mandić Manda je svoje zadnje trenutke života proveo na pozorišnim daskama koje su nu toliko značile. Njegova druga supruga Anja je sa njihovim sinom bila tada u publici.
Majka Anje Mandić u početku je gajila osjećaje prema redatelju Predragu Radojkoviću; no na kraju se ipak odlučila udati za njegovog kolegu Miloša Žutića, koji je nedavno raskinuo vezu s Cecom Bojković. Danas saznajemo nešto više o ovoj situaciji. Razgovarajmo o Ognjanki Ognjanović, izvanrednoj umirovljenoj glumici najpoznatijoj po nedavnim nastupima u serijama Selo gori i baba se češlja. Manda, snaha Milorada Mandića, nedavno je u društvu obitelji obilježila 75. rođendan, što je tradicija koju održava svake godine.
- Među prvima rođendane je čestitala baka, dok se njezin voljeni unuk Andrija pobrinuo da obiteljsko slavlje bude ovjekovječeno fotografijom koju je Manda kasnije podijelila na svom Instagram profilu. Nakon Anjinog komentara, opis proizlazi iz ležernih gestikulacija bake i unuka, ali i njihovih zaigranih pokušaja da izmaknu kameri. Epizoda pod nazivom „Trn ne pada daleko od klade“ ističe odnos bake i unuka. Glumica je dala duhovitu primjedbu o tome koliko su slični likovi majke i sina.
Ognjanka, koja je stigla u godini Mandinog odlaska, pojavila se kao kći sudbine. Uz svog voljenog partnera, njegovala je unuka, prenoseći mu dragocjene vrijednosti koje je naslijedila od svojih slavnih roditelja. Stoga ne čudi što se njihovi postupci tako blisko odražavaju jedno na drugo. Glumica je tijekom karijere dobivala značajnu podršku obitelji, a i danas joj je najveća sreća kad čuje za unukove uspjehe u obrazovanju.
Milorad Mandić, izvanredni komičar čije će sjećanje ostati u trajnom sjećanju, imao je punicu Mandu, koja je od njega bila starija samo 12 godina. Rođen 1961. godine na Dušanovcu u Beogradu, Milorad je odrastao u obitelji s ocem vojnikom i majkom domaćicom. Imao je mlađu sestru i brata koji je bio desetljeće mlađi od njega. Na kraju se obitelj preselila u Novi Beograd, gdje je Milorad završio osnovno obrazovanje.
Dok se želio dalje školovati uz svoje srednjoškolce, na kraju se odlučio za Elektrotehničku školu “Nikola Tesla”. U razgovorima o svom odgoju često se prisjećao dragih uspomena, naglašavajući da, iako je njegov otac bio jedini hranitelj, nikada nisu iskusili osjećaj uskraćenosti. Miloradov otac poticao ga je da se bavi zanatom koji bi mu omogućio bolje izglede za karijeru. Nakon mature, Milorad se prijavio u vojsku, služio je u Osijeku i Vukovaru.
Po završetku vojnog roka usavršavao se na Fakultetu elektrotehnike, a paralelno je radio i kao tehnolog projektiranja u Zavodu za automatiku u poduzeću „Termovent. Usklađivanje radnih obaveza s predavanjima i vježbama pokazalo se kao značajan izazov koji ga je doveo do odluke da napusti fakultet. Paralelno se uključio u Dramski eksperimentalni studio amaterskog kazališta, gdje je procvjetala njegova ljubav prema glumi. Ta novonastala strast prema zanatu motivirala ga je da upiše organizaciju na Fakultetu dramskih umjetnosti.
Djelujući pod iznenadnim impulsom, skupio je hrabrosti da se okuša u glumačkom programu, tražeći pomoć od prijatelja koji je redatelj da odabere prikladne komade za prijamni ispit. Srećom, ušao je u uži izbor i naposljetku primljen u cijenjenu klasu profesora Vladimira Jevtovića. Njegovu skupinu talentiranih kolega činilo je dvanaest članova, a među ostalima su bili Vesna Trivalić, Vesna Stanojević, Duda Stojanović, Branka Pujić, Mirjana Joković, Dragan Bjelogrlić, Srđan Žika Todorović, Slobodan Boda Ninković. Nakon upisa na Akademiju ubrzo se suočio s pitanjem potencijalne deložacije iz stana.
Njegov izbor da napusti posao kako bi glumom osigurao financijsku potporu obitelji oblikovan je očevim neodobravanjem njegovih umjetničkih ciljeva. Godinu dana oslanjao se na ljubaznost prijatelja i partnera, a utjehu pronalazio i u kazalištu i na Akademiji. Tijekom studija počeo se pojavljivati na televiziji i prihvaćati manje uloge u filmovima, što mu je omogućilo da financijski uzdržava roditelje i na kraju se vrati kući.
