Bila sam u autobusu, u sedmom mjesecu trudnoće, kada je na stanicu ušla starija žena. ….
Trudnoća je bila već vidljiva, moj stomak je rastao svakog dana, a osjećaj bebe koja se pomiče unutar mene bio je kao tiha uspavanka, koja me smirivala u svim situacijama. Bio je hladan dan, autobus je bio pun, a ja sam sjedila pored vrata, gledajući ljude kako dolaze i izlaze.
Niko nije primjećivao stariju ženu koja je stajala na ulazu. Pogledala sam je, a onda sam shvatila da nijedna osoba nije ustupila svoje mjesto. U tom trenutku, dok je stajala sa torbom u ruci i gledala u pod, osjećala sam kao da cijeli autobus postaje tih i da je samo ona u tom prostoru.
Bila je to ona tišina koja je vladala u prostorijama kad nešto nije u redu, ali se niko nije usudio da prepozna problem. Gledala sam je još nekoliko trenutaka, osjećajući kako je bolno vidjeti nekoga u njenoj poziciji, pogotovo u starijoj dobi, kada tijelo ne služi kao nekada. Trudnoća me učinila osjetljivijom, osjetila sam neku vrstu dužnosti prema drugima. Zato sam ustala i prišla joj.
- Ponudila sam joj svoje mjesto u tom autobusu, bez puno razmišljanja. Naš pogled se susreo, a ona me iznenađeno pogledala, kao da nije mogla vjerovati da sam joj ponudila mjesto. Tada je nježno sjela, kao da je svaki njen pokret bio težak, a ja sam stajala pored nje. Početak razgovora nije bio ni potreban, ali osjećala sam neku vrstu povezanosti između nas, neku nevjerojatnu tišinu koja je rekla više od riječi.
Sjedila je, a ja sam je gledala. Na licu je imala tragove vremena, ali i snagu. Njene ruke, koje su se podržavale na dršci sjedala, bile su prekrivene ožiljcima života, ali također i ljubavi prema svemu što je proživjela. Mirno je gledala kroz prozor, a ja sam se divila njenoj unutrašnjoj snazi. No, ono što me najviše pogodilo bio je njen pogled. Gledala je u moje oči, a u njenim očima sam vidjela više nego što sam mogla opisati. Bilo je to nešto kao razumijevanje, kao da je znala kroz što prolazim, kroz što prolaze žene koje nosimo život u sebi.
Dok je izlazila, a autobus stajao na sljedećoj stanici, ta žena je u trenutku, dok je prolazila kraj mene, stavila mi nešto u džep. Nije ništa rekla, samo se nasmiješila. Iako nisam shvatila odmah šta se dogodilo, osjećala sam kao da mi je ostavila nešto više od same geste. Bila je to kovertica, pomalo teška, koju sam držala u ruci dok je izlazila.
- Nisam se odmah usudila otvoriti kovertu. Iako nisam znala šta me čeka, osjećala sam kao da me ta žena ostavila s nečim važnim, s nečim što će me potaknuti na razmišljanje. Kad sam konačno otvorila kovertu, unutar nje su bile dvije male bilješke. Jedna je bila napisana rukom, s nekoliko riječi koje su bile jasne i snažne: “Zajedno smo jači.” Bile su to riječi koje su mi probudile osjećaj zajedništva, kao da mi je ta žena na neki način dala snagu, čak iako smo se samo na kratko susrele u tom autobusu.
Druga bilješka bila je jednostavna, ali u toj jednostavnosti bila je ogromna snaga. Pisalo je: “Tvoj osmijeh donosi više nego što misliš.” Zadrhtala sam kad sam pročitala ove riječi, jer su bile toliko istinite, toliko potrebne. Pomislila sam na trenutke kada sam se osjećala nesigurno, kada su mi nedostajale riječi, kada nisam vjerovala da mogu donijeti promjenu. Ali ta žena, samo svojom prisutnošću i malim gestom, pokazala mi je koliko su male stvari zapravo velike.
- Tog dana nisam samo ponovo naučila koliko je važno ustati za nekoga, koliko male stvari mogu donijeti promjenu, već sam shvatila koliko su svi naši postupci povezani. Iako nismo svi povezani krvnim sponama, imamo sposobnost utjecati na živote drugih, na njihove emocije i svakodnevicu. Mala gesta ljubaznosti može promijeniti cijeli tok nečijeg dana, cijeli tok života.
Bila je to žena koja nije tražila ništa za sebe, ali je, na neki način, ostavila trag u mom životu. Njena hrabrost i snaga nisu dolazile iz velikih riječi, već iz tihog, ali odlučujućeg pogleda i male bilješke koja je nosila moćne poruke. I taj trenutak ostao je sa mnom, podsjećajući me da čak i u malim, nesigurnim trenucima, možemo biti onaj oslonac koji je nekome potrebna.
