Klinička smrt je mnogima fascinantna pojava. U neku ruku mislimo da će nam to otkriti kako je zapravo umrijeti. S druge strane, svako iskustvo je posebno i danas otkrivamo jedno od njih.
Stevo Selak, multitalentirani pojedinac porijeklom iz Banja Luke, s ponosom se identificira kao politolog, pisac, kipar, pa čak i motivacijski govornik. Zapanjujuće, Selak tvrdi da je fenomen smrti doživio ne jednom, već tri puta. Nevjerojatno, svaki put je uspio prkositi izgledima i trijumfalno se vratiti u carstvo živih.
- Tema o kojoj se radi nedvojbeno je klinička smrt, izraz koji se u medicini koristi za opisivanje privremenog prestanka rada srca, označen ravnom linijom na monitoru. U tom trenutku medicinski stručnjaci odmah započinju postupak oživljavanja kako bi oživjeli pacijenta.
Nebrojeni pojedinci diljem svijeta susreli su se s ovim fenomenom, a značajan broj potvrdio je njegovu izuzetnu prirodu i dubok utjecaj koji je imao na njih. Nakon što je prevladao izazove dvaju tumora, Stevo dijeli svoje izvanredno putovanje u raznim ispovijestima dostupnim na platformama poput YouTubea i online. U tim izvještajima on hrabro izjavljuje da više ne gaji nikakav strah.
Njegove riječi plijenile su pažnju mnogih, a tijekom jednog razgovora otkrio je jezivo iskustvo iz djetinjstva. U dobi od četiri godine Stevu je sestra Milka okupala u ledenoj kupki usred zime. Navodno je zbog ovog incidenta pao u komu, prestao disati i medicinski su ga stručnjaci proglasili mrtvim. Ovaj izvanredni događaj dogodio se tijekom njegovih ranih godina u Rijeci, u Hrvatskoj, njegovom rodnom mjestu. Stevo je tada za medije u regiji ispričao da je bio u mrtvačnici, spreman za ukop. Na zaprepaštenje liječnika i roditelja, čudesno se vratio u život nakon 24 sata.
U manje od godinu dana naišao je na još jednu izazovnu situaciju. Prisjeća se kako se našao u teškim okolnostima, što je rezultiralo opeklinama koje su mu prekrivale cijelo tijelo. Njegov otac Jovan prisjeća se mučnog trenutka kada je zatekao sina nepomičnog i neodgovarajućeg, ali su ga nekim čudom uspjeli oživjeti. Tri godine kasnije, tijekom djetinjstva, doživio je još jednu epizodu nesvjestice, koja je trajala preko 20 dana. Jedino sjećanje koje je zadržao iz tog vremena je osjećaj buđenja.
- Iskustvo je bilo uistinu zadivljujuće. Kad sam se probudio, imao sam dojam da sam ušao u raj. Pogled na anđele i brojne djevojke u bijelim haljinama ispunio mi je vid. Neprekidna zvonjava u mojim ušima pratila je ovaj eterični susret.
Medicinski djelatnici su se malo nadali da ću preživjeti, smatrajući da neću doživjeti ni 12 godina. Međutim, ja sam se izjalovio očekivanjima i ne samo preživio, nego i uspio upisati vojnu školu u Sarajevu. U dobi od 23 godine doživjela sam kliničku smrt. Odjednom mi je disanje prestalo i pao sam u duboku komu. Tijekom tog vremena nisam osjećao nikakvu bol i svjedočio sam nizu slika iz najranijih trenutaka života.
Međutim, kada se pojavila slika moje voljene supruge Goge, s kojom dijelim tri sina i koju gajim neizmjernu ljubav, niz slika je zastao, a zamijenio ju je neodoljiv osjećaj tuge. Iako sam bila svjesna da ne dišem i da sam naizgled otišla s ovoga svijeta, neizmjerna tuga koju sam osjećala spriječila me da prihvatim svoj odlazak. Vjerujem da me to žaljenje što sam ostavio moju dragu Gogu na kraju vratilo u život. Ovakvo mišljenje dijeli i Selak, prenosi Balkanspress.
Stalno su zapanjujuće izjave koje daje, a možda najzačudnija od svih je njegova tvrdnja da posjeduje znanje o vlastitoj smrtnosti. Uspješno je završio studij ne jedne, već dvije akademske discipline, osnovao je vlastito poduzeće i čak napisao knjigu koja se bavi njegovim predviđanjima za budućnost Europe do 2046. godine. Što se tiče njegovih zapažanja, on opisuje svjetlo kao utjelovljenje čiste ljubavi, intenzivno i neokaljano osvjetljenje koje ne uzrokuje nikakvu nelagodu očima.
Predstavljaju mi se slike moje prošlosti i suočavam se s grižnjom savjesti. Moram priznati da nisam bez greške u svome postojanju. Postoji li itko tko može tvrditi da je potpuno nevin, makar samo u svojim mislima? U mladosti, u ranim dvadesetima, tragično sam udario zeca svojim vozilom. To su sjećanja koja ponovno izranjaju. Bili smo na putu do živahnog okupljanja, kad sam ugledao zeca i impulzivno ga potjerao, što je rezultiralo njegovom smrću. Odmah nakon toga me je obuzela težina žaljenja.
Govornik je iznio intrigantno opažanje u vezi s ograničenjima koja se postavljaju onima koji se vraćaju, jer im nije dopušten fizički kontakt s drugima. Unatoč tome što vide tijela i ljude, njihovo iskustvo djeluje pomalo maglovito. Govornik je potom ispričao anegdotu iz stvarnog života o liječnici koja je doživjela kliničku smrt. Tijekom svog iskustva na rubu smrti, vidjela je svoje dijete na katu i žudjela da ih zagrli, samo da bi joj anđeo rekao da još nije vrijeme da se vrati.
- Nakon svega što se dogodilo, Stevo je u videu na YouTubeu ispričao kako je odustao od bogatstva, imetka i dosadašnjeg posla. Sada živi u skladu s učenjima Evanđelja i osjeća se ponukanim prenijeti božansku poruku ljudima na Zemlji kroz svoj neprestani dijalog. Prema njegovim riječima, njegov najveći prijestup bio je prekid trudnoće njegove supruge, zbog čega su rođena njihova tri sina. No, tu odluku opravdava teškim okolnostima u kojima su se suočili tijekom rata u BiH, gdje nisu imali elementarnu hranu, a već su imali jedno dijete, najstarijeg sina.
Nagađajući o hipotetici, razmišlja o tome da bi njihovo prvorođenče sada bilo u kasnim dvadesetima, vjerojatno kći, i tvrdi da u ovoj situaciji nema mjesta kajanju. I supruga i ja rođeni smo u različitim zemljama – ona u Njemačkoj, a ja u Hrvatskoj. Ipak, donijeli smo odluku da dobijemo srpsku putovnicu. Bio je prilično težak zadatak objasniti joj razloge za ovaj izbor. Stevo je pojasnio motivaciju za svoje djelovanje, navodeći da je to učinio s namjerom da bude na dobrobit budućih naraštaja te je obrazložio svoje obrazloženje.
- Srbi su se kroz povijest suočavali s brojnim sukobima s moćnim carstvima, ali su ustrajali. Podnijeli su glad, patnju i sankcije, svladavajući sve prepreke. Život ima način da se zaokruži, a ono što se dogodilo u Srbiji na kraju će se razotkriti u zapadnom svijetu. Čvrsto vjerujem da naš srpski narod posjeduje izvanrednu kvalitetu otpornosti, praštanja i osjećaja odabranosti.
Objašnjava da se izjašnjava kao Srbin i da je pravoslavne vjere, priznajući da poštuje svećenike. No, po povratku s one strane, čvrsto vjeruje u postojanje reinkarnacije, unatoč tome što je „naša vjera ne priznaje. Stevo, nakon što je doživio tri kliničke smrti, krenuo je u potragu za pojedincima koji dijele sličnu sudbinu, samo da bi otkrio da su svi ispričali nevjerojatno slične priče. Prema Stevinim riječima, u zagrobnom životu čovjeku se mogu ispuniti sve želje. U početku se nađu na prekrasnoj livadi prije nego što pređu na drugo mjesto.
Stevo objašnjava da nakon smrti pojedinci prvo svjedoče vlastitim životima, a zatim iznose svoje mišljenje pred vijećem staraca. Nakon toga mogu provesti blaženih 46 dana na veličanstvenoj livadi. Zanimljivo, Stevo je isprva mislio da se radi o samo 40 dana, ali je njegovo saznanje ispravio njegov brat koji je preminuo tijekom rata u BiH. Brat mu je pokopan 2. kolovoza 1994. godine, a nekoliko dana kasnije posjetio je Stevu. Tijekom posjeta izrazio je nelagodu zbog pretjeranog žalovanja i pozvao Stevu da obavijesti njihove roditelje da prestanu plakati i umjesto toga se pretvaraju da mu je dobro.
Spomenuo je da će ostati prisutan još 39 dana prije nego što ode na drugo odredište. Stevo se živo sjeća kako je brata vidio budnog usred bijela dana, kao što je sada budan čitatelj. Ova je otkrića Stevo podijelio tijekom intervjua na Profi podcastu na YouTubeu. Stevo samouvjereno tvrdi da je unatoč potencijalnom skepticizmu osobno svjedočio postojanju i Boga i neba, uvjeravajući druge da nema potrebe za strahom. Dodatno, dijeli da je razgovarao s brojnim pojedincima koji su u mladosti doživjeli gubitak svoje djece.
Stevo, koji vjeruje u postojanje dva anđela čuvara za svaku osobu, kaže da se pojedinci nakon susreta s ovim nebeskim bićima često dožive neobične pojave. Na primjer, neki tvrde da svjedoče manifestaciji svog srca u jutarnjoj kavi ili se susreću sa sličnim neobjašnjivim pojavama. Prema Stevinim riječima, kada završi ovozemaljski put, čovjek se uspinje da postane anđeo. Po svom uvjerenju, on izražava želju da ode s ovog svijeta kao dijete, jer samo u svom anđeoskom obliku mogu ispuniti svrhu pomaganja čovječanstvu.
