Poznati glumac Lazar Ristovski je preko 4 decenije bio u braku sa svojom kolegicom Danicom i sve je šokirala vijest o njihovom razvodu. Prije samo pet mjeseci Lazar Ristovski podijelio je fotografiju s 39 godina mlađom Anicom Lazić, a potom je par i službeno priznao istinitost nagađanja o ljubavnoj vezi. Iznenađujućim spletom događaja, u listopadu je stigla neočekivana vijest da je mlada žena po imenu Anica zaokupila ljubav glumca koji je prije toga raskinuo 40-godišnji brak s Danicom. Nakon žestoke reakcije javnosti, Anica Lazić i Lazar Ristovski suzdržavali su se od zajedničkih nastupa duže vrijeme.
Anici Lazić sinoć je osmijeh nestao s lica, uprkos sreći koja je zračila iz nje posljednji put kada smo je vidjeli na Svetosavskom balu, nakon prilično dugog vremena. Naime, zapaženo se pojavila na premijernom prikazivanju filma “Ruski konzul”, gdje je ostvarila značajnu ulogu koja je imala potencijal da oblikuje njezinu glumačku karijeru. No, čini se da ju je jako pogodio izostanak Lazara Ristovskog. Tijekom cijele večeri njezino je kiselo raspoloženje bilo očito dok se borila prikriti svoju silnu tugu. Na temelju ažuriranja Ristovskog na društvenim mrežama, čini se da je glumac trenutno u Crnoj Gori, zauzet novom televizijskom serijom. Anica mu je nedavno bila u posjetu, što bi moglo objasniti njegov nedolazak na premijeru filma s njezinim ulogom. Morat ćemo pričekati i vidjeti potvrdu. Vrijedi napomenuti da je Lazića u posljednje vrijeme šira javnost imala priliku vidjeti u raznim televizijskim serijama. Sadašnja djevojka Lazara Ristovskog gostovala je uz njega u popularnim emisijama “Tim snova” i “Popadija”. Nadalje, saznali smo da je također uključena u nadolazeći film “Ruski konzul”.
Biografija
Lazar Ristovski, rođen 1952. godine u Ravnom Selu kod Vrbasa, mješovitog je porijekla. Njegov otac, podrijetlom iz Makedonije, radio je kao željezničar, a majka, porijeklom iz Crne Gore, obavljala je ulogu domaćice uz povremeni rad u Zadruzi. Obrazovanje je imalo značajnu ulogu u njegovom odrastanju, jer je osnovnu školu završio u rodnom gradu, a gimnaziju u Somboru. Ristovski se tijekom godina formiranja posvetio kulturnim i umjetničkim aktivnostima, pokazujući svoj talent svirajući kontrabas. Osvrćući se na svoje djetinjstvo, priznao je prisutnost siromaštva, ali i istaknuo važnost solidarnosti, nade i vjere u svjetliju budućnost. S velikim težnjama i željom da istraži širi svijet, zadubio se u knjige i filmove koji su poticali njegovu maštu. Jedna takva knjiga, “Čarobna planina” Thomasa Manna, ostavila je na njega tako dubok utjecaj da se čak razbolio. Redoviti odlasci u kino dvoranu dodatno su mu obogatili doživljaje, gdje su glavne glumce od milja zvali “dečki”.
U srednjoj školi boravio je u internatu, ali 1972. godine odlazi u Beograd na prijemni ispit u Državnom zavodu za fizičku kulturu. Pokazujući svoje umijeće u atletici i plivanju, iskoristio je i priliku za prijavu ispita na Fakultetu dramskih umjetnosti. S uspjehom na oba fronta, našao se u zatvorenom krugu, probijajući se kroz grad u kojem nije imao ni obitelji ni prijatelja. Prisjećajući se tih izazovnih vremena, prepričava kako je spavao na klupama u parku. Uz cijenjene ličnosti poput Radoša Bajića, Bogdana Diklića i Snežane Savić, primljen je u klasu profesora Milenka Maričića. Vodstvo profesorice Ognjenke Milićević i Miroslava Minje Dedića dodatno je obogatilo njihovo školovanje. Cijelo to vrijeme boravio je u raznim domovima, a kasnije se nastanio u Studentskom gradu, gdje mu je jedno vrijeme kao cimer bio Bogdan Diklić. Da bi dopunili svoje prihode, Ristovski, Bajić, Diklić i Slavoljub Fišeković osnovali su Orkestar Radilafi. Radoš i Fišeković pokazali su svoj talent za harmoniku, Ristovski je vješto svirao kontrabas, dok je Diklić preuzeo bubnjeve. Njihov repertoar uglavnom se sastojao od narodnih pjesama, koje su izvodili u intimnim prostorima, ali i na veselim proslavama i svadbama.
Sjećanje na svadbu dramaturga Duška Kovačevića na Fruškoj gori još je u sjećanju, jer se prisjećaju da su više vremena proveli zaokupljeni nogometnom utakmicom Jugoslavija – Rumunjska nego što su pratili goste. Prvi susret s filmskom kamerom imao je tijekom prve godine Akademije. Prijatelj iz Sombora, koji je studirao kameru, obratio mu se za pomoć u snimanju jednog projekta. Njegova je uloga bila prikazati studenta violine koji se onesvijesti u autobusu punom kolega studenata. U intervjuu je priznao da mu je bilo neugodno što se jednostavno srušio na ulici, pa je više puta odgađao taj trenutak. Ipak, na kraju je skupio hrabrosti da nastavi. Kad su počeli snimati, iznenada je osjetio vrtoglavicu i izgubio je svijest. Kad se osvijestio, našao se u konobi, okružen svjedocima koji su ga polijevali vodom. U tom trenutku shvatio je da će bavljenje glumom koštati mnogo, jer se svim srcem posvetio zanatu. Kako su kazališni redatelji primijetili njegov talent, počeo je dobivati sve veći broj uloga, što je dovelo do novih prilika. Dvije godine kasnije počeo je dobivati ponude za filmske uloge, što se poklopilo s njegovom diplomom 1976. godine.
