Ako primijećujete da Vaše tijelo često radi ove radnje, a nije tako prije bilo, vrijeme je da se obratite svom doktoru. Može da Vam kaže dosta o Vašem zdravlju ako ove se radnje pojavljuju više nego uobičajno.
U svakodnevnom životu transformacije možda uopće nisu vidljive. Postoji razlika u radu tijela i uma u različitim životnim razdobljima. Dok se fizička izdržljivost poboljšava s godinama, postoje i velike promjene u psihičkoj otpornosti. Unutar ovog manjeg razvoja, anksioznost je većinu vremena nevidljiva fronta. Neki velik broj ljudi ne vidi razliku između uobičajenih problema i većih, kroničnih problema; međutim, ta je razlika stvarna i materijalna. Anksioznost ne proizlazi samo iz prepoznatljivih stresora.
- Češće pokazuje reakciju tijela na vrlo imaginarne prijetnje – okolnosti koje mozak smatra opasnima iako stvarne opasnosti nema. Ova vrlo snažna emocionalna i fiziološka reakcija zauzvrat pokreće cijelo tijelo, često naizgled bez ikakvog vidljivog razloga. Stoga se ljudi mogu osjećati kao da se bore protiv nevidljivog neprijatelja i mogu se osjećati zbunjeno, neshvaćeno i usamljeno. Mnogi znakovi povezani s zabrinutošću obično se razvijaju polako. Na početku se čine blagima – kao što su napetost, povremeni nedostatak zraka ili opća nelagoda u tijelu.
U kasnijoj razvojnoj fazi, ove simptomatske manifestacije počinju se ubrzavati u smislu broja pojavljivanja i intenziteta. Osoba koja prolazi kroz takve simptome također može osjećati vrtoglavicu, na kraju se onesvijestiti, imati kratak dah i iskusiti ekstremnu fizičku napetost. Postojat će i osjećaji, na primjer, bockanja u ekstremitetima, stezanja u prsima te naizgled grčeva u čeljusti i vratu. Cijeli taj skup simptoma često izgleda kao srčani udar ili neko drugo akutno zdravstveno stanje, a to pojačava strah kod pojedinca. Visoko anksiozni pacijenti, stoga, obično imaju dodatni psihološki stres. Imaju užurbane misli, zapravo postavljaju katastrofalne priče s nizom beskrajnih pitanja.
Što ako se pojave misli, što ako se dogodi nešto loše, što ako se pogriješi, što ako će ih drugi osuđivati i te misli traju i traju, neumoljivo, dan i noć. Koncentracija opada, donošenje odluka postaje mukotrpno, a čak i vrlo teški jednostavni zadaci mogu se činiti vrlo teškima. Tijelo neizbježno osjeća psihički napor. Kronični umor, poremećaj sna i neodoljiv osjećaj umora posljedica su stalne napetosti i straha. Pojedinci prestaju živjeti život punim plućima, samo nastavljaju iz dana u dan pokušavajući se nositi s velikim unutarnjim teretom. U svom fizičkom i psihičkom izrazu, anksioznost uvelike utječe na ponašanje.
Ljudi se počinju povlačiti iz društvenih kontakata, prestaju izlaziti u javnost, pa čak i ignorirati rutinske obveze. Stvari poput odlaska na posao, druženja s prijateljima ili kupnje mogu postati prilično teški zadaci. Osjećaji koji se obično javljaju su sramežljivost, sumnja u sebe ili strah od kritike, izoliranosti; u tom se trenutku osoba osjeća odvojenom od stvarnog svijeta, osjećajući se kao da promatra izvana dok je promatrač, a ne aktivni sudionik života. S biološkog gledišta, anksioznost predstavlja zdrav evolucijski mehanizam koji bi se trebao razviti unutar tijela pod stresom.
U prošlosti je vrlo dobro služio u održavanju sigurnosti; sada, u modernom društvu, vrlo često preveliki pritisak stvaraju minorna pitanja poput rokova, očekivanja, odnosa i informacija. Zapravo ne postoji stvarna razlika između stvarnog i emocionalnog stresa u ljudskom mozgu. Postoje različiti oblici anksioznosti. Neki ljudi imaju neočekivana, iznenadna razdoblja ekstremnog straha koja se zovu napadi panike. Neki više doživljavaju ono što se zove socijalna anksioznost. Jako se boje da će ih drugi osuđivati i stoga se klone razgovora s ljudima.
Postoje i specifične fobije. U njima se osoba jako uplaši određene situacije, predmeta ili mjesta. Iako svaki ima različite karakteristike, temeljni problem je duboki unutarnji nemir koji će poremetiti cijelo biće. Ključno je shvatiti da tjeskoba ne ukazuje na nedostatak snage; pokazatelj je da je i umu i tijelu potreban odmor i ponovna uspostava ravnoteže. U tom smislu, prepoznavanje anksioznosti početak je oporavka. Postoji mnogo različitih načina upravljanja i rješavanja anksioznosti. Ključni sastojci kolača za oporavak mogu uključivati stalnu tjelovježbu, zdravu prehranu, duboko disanje i podršku voljenih osoba. Na kraju, za rješavanje brige potrebna je hrabrost. Priznati da postoji problem, tražiti pomoć i raditi na sebi pravi su činovi hrabrosti. Ključno je shvatiti da nismo sami u svojim bitkama, da pomoć postoji i da se put do mirnijeg života gradi polako – polako, svjesno i s vjerom u lijek.
