Međuljudski odnosi mogu dodatno da se zakomplikuju i da postanu teški za obje strane, a posebno ako se u to umiješa i treća osoba. Naime, ovaj čovjek je odlučio da svoju životnu priču podijeli javno, a nije ni malo jednostavna.
Priča o Sergeju i Arini daje nam do znanja kako prezir i zablude prisutni u dvadesetpetogodišnjoj vezi mogu istu uništiti. Bio je vrlo etablirani liječnik u društvu, čovjek koji je živio za svoju karijeru, za slavu, za status. Dok je njegova supruga Arina s druge strane odabrala obiteljski život, tu za druge i odanost. Ono što je u početku bio brak sklopljen na nebu, ubrzo se pokazalo da je kao i svaki drugi brak na svijetu mučen izazovima na koje oboje nisu obraćali pozornost.
- Jednom, nakon godina emocionalne odvojenosti i uzajamnog nezadovoljstva, Sergej je rekao Arini riječi koje su se duboko urezale: “Trebala si znati da će ti se ovo dogoditi kad se udaš za kirurga. Pogledajte se – stari ste. Osim toga, ja sam slavan muškarac i zaslužujem ženu koja nema bore. Hvala mi što sam te trpio sve ove godine.” Ove riječi postale su ključne u njihovom odnosu. Za Arinu to nije bila samo uvreda, već simbolika svega onoga što je pripadalo godinama zajedništva, ljubavi, nesebične posvećenosti koju je davala Sergeju.
Duboko povrijeđena, Arina se nije ni potrudila tražiti ili moliti za objašnjenje ili drugu priliku. Umjesto toga, počela je pakirati svoje stvari. U tišini, dok je premetala stvari po ormaru, sjećanja su navirala: njihov prvi stan; djeca; veseli odmori puni smijeha; nježne trenutke. Sada se sve činilo udaljenim – kao da nikada nije postojalo. U tom trenutku njezino se tijelo predalo emocionalnom kolapsu, našla se gotovo ispružena na podu pokraj ormara. Tada ju je Sergej vidio takvom i znao da ona više nije “žena koju je zaboravio cijeniti”, već osoba čiji je život u opasnosti; dijelom zbog svojih izbora.
Dok su liječnici u bolnici pokušavali stabilizirati Arinino stanje, Sergej je počeo razmišljati što ta akcija znači. Prvi put mu je postalo jasno koliko mu je nedostajalo s Arinom – njezini osmijesi, riječi podrške nakon dugih smjena, suze koje je skrivala kad mu je bilo teško. Sve ga je to učinilo onim što je bio — ljudskim bićem. U satima čekanja u bolnici, neke vitalne istine ušle su u Sergejev um: Preljub ne donosi slobodu, već uništenje; ljubav nije vječno davati nego graditi svaki dan; osoba s kojom dijeliš život je nezamjenjiva; uspjeh je bezvrijedan osim ako je to onaj koji nas poznaje našim srcima.
Arina je preživjela, ali ju je nešto u njoj zauvijek napustilo. Onako ranjena odlučila je ići dalje. Nije ga uzvratila niti tražila objašnjenje. Njezina šutnja govorila je više nego bilo koji govor – ta šutnja žene koja je voljela do kraja, ali nije imala razloga ostati. Sergej je ostao sam s posljedicama svojih izbora. Za njega je idealizirana ljubavnica završila kao samo površinski zainteresirana žena kad je došla nevolja. Arina je otišla iz njegovog života – tiho, dostojanstveno, zauvijek.
Ova priča nije tragedija samo jednog para; upozorenje je za sve one koji misle da je preljub samo mala prolazna avantura. Svaka riječ izgovorena u bijesu, svaka laž i izdaja ostavljaju tragove koji se ne mogu uvijek obrisati. Ljubav ne nestaje odjednom; polako nestaje kada ne uspijemo cijeniti ono što imamo. Na kraju, vrijeme vlada; nepokolebljiv je i ne dopušta povratak.
Svi možemo naučiti cijeniti ono što imamo danas – riječi, djela i stavovi dokazuju da ako su zaboravljeni, onda smo poput Sergeja, sami u životu sa svojim kajanjem. Za svakog pojedinca koji je u nedoumici i razmišlja o odluci koja će promijeniti život, ova bi priča trebala poslužiti kao upozorenje da ne ide s nečim što bi moglo koštati prevelike strasti da bi se vezalo za povjerenje izgrađeno godinama. Njegujte voljene osobe prije nego što se pretvore u još jednu uspomenu koja stoji uz vas i navija za vas.
