Demencija je bolest koja u glavnom pogađa pripadnike starije generacije i veoma je teška posebno za njihove najbliže. Postoje neki načini da se umanje šanse za oboljevanje ukoliko izbjegnemo neke navike.
Štetna praksa koja šteti mozgu i povećava vjerojatnost razvoja demencije je nešto u što se svi svakodnevno upuštamo. Mnogi pojedinci i dalje nisu svjesni da određena svakodnevna ponašanja mogu povećati rizik od razvoja demencije za čak 50%. Nakon zahtjevnog i stresnog dana mnogi se pojedinci opuštaju gledajući serije ili filmove na televiziji. Ipak, dugotrajno gledanje televizije može negativno utjecati na vid i povećati vjerojatnost razvoja demencije.
- Istraga objavljena u Journal of the American Medical Directors Association istraživala je vezu između vremena provedenog pred ekranom i kognitivnog zdravlja među sredovječnim i starijim osobama. U istraživanju je sudjelovalo preko 400.000 osoba iz Velike Britanije, prosječne dobi od 55,8 godina. Nalazi su pokazali da petosatno gledanje televizije može povećati rizik od razvoja demencije, Parkinsonove bolesti i moždanog udara. Studija koju su proveli istraživači s Medicinskog sveučilišta Tianjin u Kini ispitivala je podatke od 407.792 osobe u dobi od 37 do 73 godine.
Među tim sudionicima, 40.000 je bilo podvrgnuto snimanju mozga. Tijekom razdoblja praćenja od 13 godina, 5227 osoba imalo je dijagnozu demencije, 6822 je doživjelo moždani udar, a 2308 je dobilo dijagnozu Parkinsonove bolesti. Većina sudionika, točnije 61%, provela je pred ekranom u rasponu od jednog do četiri sata dnevno. Pojedinci su u prosjeku dnevno posvećivali 2,7 sati gledanju televizije, dok je vrijeme posvećeno korištenju računala u prosjeku iznosilo 1,1 sat dnevno.
Pojedinci koji su dnevno gledali televiziju tri do pet sati suočili su se s 15% većim rizikom od razvoja demencije u usporedbi s onima koji su gledanje ograničili na jedan sat ili manje. Nadalje, oni koji dnevno provode više od pet sati pred ekranom imali su 44% veći rizik od demencije, 12% veći rizik od moždanog udara i 28% veći rizik od Parkinsonove bolesti (izvor: Danas.rs). Točni razlozi koji stoje iza štetnih učinaka gledanja televizije na mozak ostaju donekle dvosmisleni.
Jedna hipoteza predlaže da životni stil karakteriziran neaktivnošću, zajedno s minimalnim fizičkim naporom i potrošnjom energije, može pridonijeti kroničnoj upali i smanjenom cerebralnom protoku krvi. Posljedično, moguće je da problem ne leži u samom činu gledanja televizije, već u produljenim razdobljima nepokretnosti.
Bonus tekst:
Afrička kulinarska tradicija zamršena je i raznolika, a stoljećima su je oblikovale različite kulture, geografska obilježja i klimatski uvjeti. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, koja je duboko oblikovana jedinstvenom klimom i običajima različitih regija. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do primarne prehrane koja uključuje žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak. Ove se žitarice obično koriste za pripremu osnovnih jela kao što su “banku” i “fufu”.
Fufu, široko konzumirano jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća poput jamsa ili kasave, dok se banku, koji se obično priprema od kukuruza ili prosa, često predstavlja kao prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U zapadnoj Africi mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, uz žitarice, sastavni su dio prehrane. Znatne količine proteina i vlakana koje se nalaze u mahunarkama čine ih vrijednim dodatkom svakodnevnim obrocima.
Obično se mahunarke dodaju u juhe ili variva i pojavljuju se u jelima poput juhe “egusi”, koja kombinira sjemenke dinje s mesom ili ribom. Istočna regija Afrike, poznata po svojoj vlažnoj klimi pogodnoj za uzgoj raznolikog voća i povrća, nudi bogatstvo svježih namirnica unutar svoje kulinarske tradicije. Značajan primjer je Kenija, gdje je tradicionalno jelo “ugali”, napravljeno od kukuruza, popraćeno izborom povrća i mesa.
