Godinama je ćutala, gutala svaku uvredu, svaku uvredu skrivala iza lažnog osmijeha. Anna je bila žena koja je navikla da se povlači, da ne diže glas, čak i kada joj je srce vrištalo. Ali nije izdrzala….
Michael, njen muž, znao je to i koristio svaku priliku da je podsjeti na „mjesto koje mu pripada“. U društvu uglađen, u časopisima slavljen kao uspješan biznismen, a kod kuće hladan, grub i sve češće nasilan.
- Ona je šutjela – zbog djeteta, zbog imena koje su dijelili, zbog nade da će se jednog dana promijeniti. Ali tog popodneva, usred prepunog tržnog centra, sve maske su pale.
Stajali su na spratu ispred luksuzne radnje, kada je Michael, u nastupu bijesa, podigao ruku na nju. Zvuk šamara odjeknuo je prostorom, a Anna je posrnula, držeći obraz. Ljudi su zastali, telefoni su se podizali, šapat je preplavio hodnik. Pored njega je stajala Samantha, njegova ljubavnica, odjevena u crvenu haljinu koja je blještala gotovo jednako kao i njena drskost.
„Prestani da nas sramotiš,“ siktao je Michael, glasom ispunjen prijetnjom.
Anna je osjetila kako joj se obrazi pune suzama. Mjesecima je sumnjala na prevaru, ali sada, pred očima javnosti, sve je postalo jasno. Bol se pomiješao s poniženjem, a tlo pod nogama činilo se kao da nestaje.
I tada se iz gomile izdvojila poznata figura. U uniformi čuvara, sa spuštenom kapom, stajao je Daniel Foster – njen otac, čovjek čije je bogatstvo i moć Michael uvijek potcjenjivao. Anna nije ni znala da je bio tu, da je posmatrao iz prikrajka.
„Dosta!“ – njegov glas presjekao je tišinu. Ljudi su se razmakli, a Michael se okrenuo zbunjen, nesigurnog izraza.
Daniel je skinuo kapu i uniformu, otkrivajući elegantno odijelo. „Ovo nije tvoja porodica,“ rekao je hladno, gledajući Michaela pravo u oči. „Ovo je moja porodica. I sada ćeš odgovarati za svaku suzu koju je ona prolila.“
Michaelovo samopouzdanje se topilo. „Ti… ti si znao?“ promucao je.
„Znao sam sve,“ odgovorio je Daniel. „Video sam te s njom. Gledao kako je ponižavaš dok je nosila moje unuče. I mislio si da ćeš ostati nekažnjen?“
Anna je tada prvi put osjetila sigurnost. Otac joj je pružio ruku, glas mu je omekšao: „Zlato, gotovo je. Više te neće povrijediti.“
Michael je pokušao da povrati kontrolu, glas mu je podrhtavao dok je govorio: „Hoćeš li da me udariš, starče?“
Daniel se samo nasmijao bez radosti. „Ne. Neću te udariti. Ali hoću da svi ovdje vide ko si ti zapravo.“ Iz džepa je izvadio telefon i uključio snimke. Na ekranu su se nizali dokazi – fotografije, video zapisi nasilja, trenutci kada je Michael mislio da ga niko ne vidi.
Gomila je zanijemila. Neko je povikao: „Zovite policiju!“ Samantha je problijedila, pokušala da se povuče, ali Danielov tjelohranitelj joj je presjekao put.
„Policija je već obaviještena,“ dodao je Daniel mirno. „Advokati takođe. Anna dobija sve – dom, sigurnost, starateljstvo. Ti dobijaš samo ono što zaslužuješ.“
Iz torbe je izvadio fasciklu i predao Michaelu. Papiri za razvod već su čekali njegov potpis. Ruke su mu drhtale dok ih je otvarao.
Anna je gledala čovjeka koji joj je bio muž i tiho rekla: „Nisi slomio samo mene, Michael. Uništio si povjerenje, porodicu, i sebe. Ovo je kraj.“
Policija je stigla, a dva čuvara zadržala su ga dok su mu stavljali lisice. Ljudi su snimali, a aplauz je počeo da odjekuje kroz centar. Samantha je plakala, ali niko je nije slušao.
Anna je stegla očevu ruku i zajedno su izašli. Napolju je kiša počela da pada, tiha, osvježavajuća, kao simbol čišćenja svega što je bilo.
„Od danas,“ rekao je Daniel, gledajući je, „počinje tvoj novi život. Ovog puta bez straha.“
Anna se osmjehnula kroz suze. „Da, tata. Novi početak.“
I dok su se udaljavali, iza njih se čula sirena policijskog auta i Michaelov glas prepun bijesa. Ali Anna više nije osjećala strah. Osjećala je slobodu-.
