U danasnjem članku- objašnjavamo zbog čega potpuno izbacivanje hljeba nije automatski uslov za uspješno mršavljenje i šta dr Dejan Čubrilo smatra važnijim od jednostavne podjele namirnica na dozvoljene i zabranjene. Njegova glavna poruka jeste da potrebe za ugljenim hidratima nisu iste kod svih ljudi, pa se ni količina hljeba ne može odrediti jednim pravilom koje će odgovarati svakome….
Hljeb je često među prvim namirnicama koje ljudi izbacuju kada žele smanjiti tjelesnu težinu, ali dr Dejan Čubrilo smatra da potpuno odricanje nije nužno rješenje. Prema njegovom objašnjenju, potrebe za ugljenim hidratima razlikuju se u zavisnosti od metaboličkog kapaciteta, fizičke aktivnosti, ostatka ishrane i cilja pojedinca. Umjesto posmatranja jedne kriške kao izolovanog problema, potrebno je uzeti u obzir količinu, vrijeme konzumiranja, kombinaciju namirnica i cjelokupan dnevni jelovnik.
Kada neko odluči smanjiti tjelesnu težinu, hljeb i peciva često prvi nestanu sa jelovnika. Ugljeni hidrati godinama se predstavljaju kao jedna od glavnih prepreka mršavljenju, zbog čega mnogi očekuju da će se broj na vagi početi mijenjati čim ih potpuno izbace iz ishrane.
Takav pristup djeluje jednostavno jer svu pažnju usmjerava na jednu grupu namirnica. Ipak, prema objašnjenju dr Čubrila, stvarnost je složenija. Hljeb sam po sebi ne mora biti razlog zbog kojeg neko ne uspijeva ostvariti željeni rezultat, naročito ako se zanemare ukupna količina hrane, nivo aktivnosti i ostale namirnice koje osoba jede tokom dana.
KLJUČNE INFORMACIJE
Potpuno izbacivanje hljeba nije predstavljeno kao univerzalni uslov za mršavljenje. Potrebna količina ugljenih hidrata zavisi od metaboličkog kapaciteta, fizičke aktivnosti, ostatka jelovnika i cilja pojedinca. Važni su i količina hljeba, vrijeme konzumiranja te namirnice s kojima se kombinuje.
Ne postoji količina koja odgovara svakom organizmu
Dr Čubrilo naglašava da ne postoji univerzalna količina ugljenih hidrata koja bi bila prikladna za sve ljude. Organizam osobe koja je veoma fizički aktivna nema iste potrebe kao organizam nekoga ko najveći dio dana provodi sjedeći. Zbog toga ista porcija hljeba ne mora imati isto mjesto u njihovim jelovnicima.
Pored fizičke aktivnosti, važno je uzeti u obzir metabolički kapacitet pojedinca. U izvoru se upravo taj faktor navodi kao jedan od elemenata prema kojima treba posmatrati potrebnu količinu ugljenih hidrata. Istovremeno se razmatra i cilj osobe, jer promjena ishrane ne mora kod svakoga imati istu svrhu.
Neko može pokušavati smanjiti tjelesnu težinu, dok druga osoba prilagođava jelovnik svom nivou aktivnosti ili drugim potrebama. Zbog toga odgovor na pitanje smije li se jesti hljeb nije odvojen od šireg konteksta. Važnije je procijeniti koliko ga se jede i kako se uklapa u ostatak ishrane.
„Mnogo važnije pitanje od: ‘Da li smem da jedem hleb?’ jeste – koliko hleba je mom organizmu potrebno?“
— Dr Dejan Čubrilo
Ovakav pristup pažnju pomjera sa potpune zabrane na mjeru. Umjesto automatskog zaključka da je svaki komad hljeba prepreka, osoba posmatra koliko ugljenih hidrata ukupno unosi i kakvu ulogu taj obrok ima u njenoj svakodnevici.
Dr Čubrilo je na direktno pitanje treba li izbaciti hljeb radi mršavljenja odgovorio: „Ne nužno“. Time nije predstavio hljeb kao namirnicu koja se može jesti bez ikakvog ograničenja, nego je ukazao da odluka zavisi od individualnih potreba i količine.
Jednu krišku ne treba posmatrati odvojeno od cijelog jelovnika
Jedna od čestih grešaka prilikom promjene ishrane jeste traženje samo jedne namirnice koja će biti proglašena uzrokom problema. Kada se ona ukloni, očekuje se da će rezultat doći bez razmatranja svega ostalog što se jede i pije tokom dana.
Međutim, jedna kriška hljeba predstavlja samo dio obroka i ukupnog dnevnog unosa. Nije korisno analizirati je bez hrane s kojom se kombinuje, količine ostalih obroka i nivoa kretanja. Upravo zbir tih faktora daje širu sliku koju jednostavna zabrana ne može obuhvatiti.
Prema riječima dr Čubrila, važno je obratiti pažnju na količinu, ali i na vrijeme kada se određena namirnica jede. Značaj ima i kombinacija hljeba s drugim sastojcima u obroku. Zbog toga dva jelovnika koja sadrže istu količinu hljeba ne moraju nužno biti jednaka ako se ostatak ishrane i način života razlikuju.
Osoba koja se mnogo kreće može imati drugačije potrebe za ugljenim hidratima od nekoga čija svakodnevica uglavnom prolazi bez značajnije fizičke aktivnosti. Zato se savjet ne svodi na jednostavno „jesti“ ili „ne jesti“, već na prilagođavanje količine stvarnim potrebama organizma.
Takav način razmišljanja zahtijeva posmatranje jelovnika kao cjeline. Ako se sva pažnja usmjeri samo na hljeb, lako se mogu zanemariti ostale porcije i navike. Izbacivanje jedne namirnice tada može stvoriti osjećaj da je problem riješen, iako se drugi dijelovi ishrane nisu promijenili.
Mjera je važnija od stvaranja liste zabranjene hrane
Potpuno odricanje od određene namirnice često se doživljava kao najbrži i najjednostavniji način promjene. Prednost takvog pravila jeste što djeluje jasno: hljeb se ukloni i više nema potrebe razmišljati o količini. Ipak, dr Čubrilo ukazuje da takva odluka sama po sebi ne mora donijeti željeni rezultat.
Mnogo važnije postaje pitanje koliko je određene hrane potrebno pojedincu. Količina koja je primjerena jednoj osobi ne mora odgovarati drugoj, čak i kada obje žele smršati. Razlike u aktivnosti, metabolizmu, ostatku jelovnika i postavljenom cilju ne mogu se obuhvatiti jednom preporukom.
To znači da hljeb ne treba automatski predstavljati kao glavnog krivca za višak kilograma. Istovremeno, poruka nije da količina nema značaja. Upravo su mjera i kontekst središnji dio Čubrilovog objašnjenja.
PRAKTIČNO USMJERENJE
Prije potpunog izbacivanja hljeba potrebno je sagledati količinu koja se jede, nivo fizičke aktivnosti i ostatak dnevnog jelovnika. Hljeb treba posmatrati kao dio obroka, zajedno s namirnicama uz koje se konzumira, a ne kao izolovani razlog zbog kojeg mršavljenje ne uspijeva.
Promjena ishrane tako ne počinje nužno zabranom, nego procjenom. Osoba razmatra koliko hljeba unosi, kada ga jede i šta se još nalazi u njenim obrocima. Takav pregled može jasnije pokazati gdje se nalazi prostor za prilagođavanje nego odluka zasnovana samo na lošem glasu ugljenih hidrata.
U središtu Čubrilovog objašnjenja ostaje individualni pristup. Ne postoji jedna količina ugljenih hidrata koja će odgovarati svima niti jedna zabrana koja će svima donijeti jednak rezultat. Hljeb može ostati dio jelovnika ako je njegova količina usklađena s potrebama, aktivnošću, ostatkom ishrane i ciljem osobe.
Zdravstvena napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera i ne zamjenjuje pregled, dijagnozu ili individualni savjet kvalifikovanog zdravstvenog radnika.
