Ceca Bojković je jedna od najpoznatijih i najomiljenijih glumica u regii a u svojoj karijeri dugoj pola vijeka je ostvarila veliki broj uloga u domaćim filmovima i serijama. Možda je najviše pamtimo po ulozi Emilije Popadić u najgledanijoj seriji Bolji život.
- Svetlana Ceca Bojković, cijenjena diva i talentirana dama, više od pedeset godina krasi javnu scenu, pridonoseći svojim izuzetnim talentom našoj nacionalnoj umjetničkoj baštini. Njezin opsežan opus glumačkog rada je izvanredan, a njezina kolekcija nagrada je bogata i prestižna.
Ceca nastavlja da pronalazi radost u svojoj profesiji, neumorno i s jednakim žarom nastupa na kazališnim scenama kao i pred filmskim i televizijskim kamerama.
U 76. godini života neočekivano se našla u Zemunu, iskusivši cijeli život svijeta.
Zbog mog skorog porođaja, moja majka je krenula preko Save da me porodi u renomiranom zemunskom porodilištu, pod brigom renomiranog akušera dr. Kusovca.
Tijekom intervjua o svom djetinjstvu i odrastanju prisjetila se kako je kao beba dovedena u Beograd, točnije na Njegoševo, gdje je njena obitelj živjela u zajedničkom stanu uz staricu koju su od milja zvali teta Nikolija.
- Po povratku iz Finske, gdje je njezin suprug Slavko Kruljević bio veleposlanik, glumica je utjehu pronašla u skrovitom potkrovlju povijesne i prave građevine koja se nalazi u Beogradu.
Javnost je zatečena jednim aspektom životne priče naše cijenjene glumice. Predmet čuđenja je penzija Cece Bojković, svega 30.000 dinara, o čemu je glumica otvoreno pričala u jednom intervjuu.
U nastojanju da riješi problem s kojim se suočavaju umirovljeni glumci, glumica je preuzela inicijativu za pokretanje kampanje usmjerene na rješenja.
Svetlana Bojković je u intervjuu otkrila da je Steva Žigon preminuo s mjesečnom mirovinom od 17.000 dinara, ostavljajući malo prostora za dodatne informacije o ovoj temi.
Bez sumnje, postoji osjećaj ispunjenja u ispunjavanju mojih želja, a ne obveza. Odluku o odlasku u mirovinu donio sam u mladosti zbog ranog ulaska u radnu snagu, počevši svoju glumačku karijeru tijekom druge godine studija.
Prošle je godine glumica otkrila da je tijekom posljednjih deset godina svoje karijere prešla u slobodnu umjetnicu, iskusivši duboki osjećaj slobode koji je za nju imao veliko značenje.
Biografija:
Rođena 1947. u Zemunu, Svetlana Ceca Bojković djetinjstvo je provela na Vračaru. Majka Vera (rođ. Ilić) posvetila se domaćici, a otac Cvetko bio je oficir i geodet u Vojnogeografskom institutu u Beogradu. Cvetko, porijeklom iz Kumanova, i Vera, rođena u Knjaževcu, bili su različitih sredina. Svetlanin djed, Gradimir Ilić, bavio se advokaturom, dok je njen drugi djed, Nako Bojković, radio kao pekar u Kumanovu.
Nakon što je završio Kraljevsku vojnu akademiju, Cvetko se preselio u Beograd da radi u Srbiji, gdje je upoznao Veru. Osvrćući se na svoje odrastanje, Svetlana je u intervjuu otkrila da su joj roditelji nametnuli stroga pravila i očekivanja, tretirajući je kao jedinstvenu osobu. Odredili su određeno vrijeme za obroke, spavanje i učenje.
Godinama kasnije, Svetlana je izrazila želju da postane glumica kako bi se oslobodila krute strukture i pedantnosti koja je vladala u njihovom kućanstvu. Odmalena je počela svirati klavir, a paralelno je pohađala i glazbenu školu dok je završavala osnovno obrazovanje. Pohađajući 4. beogradsku gimnaziju, usmjerila se na prirodoslovno-matematički smjer, a pohađala je i srednju glazbenu školu.
Od malih nogu pokazivala je izuzetnu razinu aktivnosti i entuzijazma. S uspjehom u obje škole, odlikovana je kao jedna od prvih dobitnica prestižne Vukove nagrade. No, strast prema glumi bila je ta koja joj je istinski prirasla srcu, pothranjivana redovitim odlascima u Marionetsko kazalište, a kasnije i u “Kazalište Boško Buha”.
- Kako je odrastala, njezini su se interesi proširili na emisije u kojima uživaju odrasli. Tijekom svog osnovnog i srednjeg obrazovanja aktivno je sudjelovala u dramskim sekcijama, čak je išla toliko daleko da je za svoju gimnaziju pripremila recital kojim se natjecala s ostalim beogradskim školama. U potrazi za izvrsnošću, angažirala je pomoć Predraga Ejdusa za svoj mali ansambl, što je rezultiralo njihovim pobjedničkim postignućem prve nagrade.
