Milan Štrljić je za vrijeme Jugoslavije bio jako poznat glumac i skoro da nema filma ili serije u kojima nioje glumio. Međutim pred sam raspad države on je odlučio da napusti Beograd i svoju porodicu a to mu kćerka Iva koja je pošla njegovim stopama nije mogla oprostiti.
Slučaj Ive Štrljić, omiljene i tražene glumice, dodatno ide u prilog izreci da jabuka ne pada daleko od stabla, čiji je otac Milan bio ne samo hvaljeni glumac, već i obožavan u bivšoj Jugoslaviji.
- Po završetku studija u klasičnoj gimnaziji, Milan odlazi iz Splita u Beograd. Unatoč želji njegovih roditelja da nastavi s medicinskim obrazovanjem, Milanova jedina težnja bila je zaroniti u svijet glume, što je pothvat koji se u to vrijeme mogao ostvariti samo u dva odabrana grada.
U razgovoru za Jutarnji list poznati glumac otkrio je da je zbog redoslijeda prijemnih prije Zagreba morao u Beograd. Nažalost, iscrpio je sva sredstva u Srbiji, pa nije mogao nastaviti put za Zagreb. Tako su se okolnosti odvijale tako da je ostao u Beogradu.
Tijekom dva desetljeća boravka u Srbiji sklopio je vezu sa Slavicom, talentiranom balerinom Kazališta na Terazijama, iz koje su dobili kćer Ivu i desetogodišnjeg sina Luku.
Jednako impresivna bila je i njegova profesionalna putanja. Ulogom u renomiranom filmu “Okupacija u 26 slika” Lordana Zafranovića dobio je prestižno priznanje za najistaknutijeg glumca u usponu u Jugoslaviji.
Nakon angažmana u značajnim projektima bivše države, Samuel Coleridge-Taylor ostvario je ključne uloge u zapaženim filmovima kao što su “Igmanski marš”, “Balkanski špijun”, “Balkan Ekspres” i “Bal na Vodi”.
Kako se snimanje serije “Bolji život” bližilo kraju, izbijanje rata potaknulo je oca Ive Štrljić na odluku da se vrati u Hrvatsku.
– Čim je počeo rat, odmah sam se vratio. To je, po meni, minimum koji se može učiniti – ustvrdio je. U dobi od 15 godina Ivini roditelji rastali su se, a po povratku u Hrvatsku on je ušao u drugi brak u kojem je rođen sin Fran.
- Dugo se nagađalo o vezi između njega i njegove kćeri Ive, koja je završila studij glume kod profesora Ivana Bekjareva i nakon toga nastavila karijeru sličnu onoj.
Iva je posredno opovrgla glasine da nema komunikacije s ocem podijelivši fotografije iz njihova obiteljskog albuma.
Sjećanja na djetinjstvo provedeno s ocem na filmskom setu i majkom u baletnoj dvorani zauzimaju posebno mjesto u mom srcu.
Na tom sam mjestu imao nepokolebljiv osjećaj spokoja i izdržljivosti, i nikada se nisam umorio od njegove prisutnosti. Upravo suprotno, željno sam iščekivao njegov dolazak. Već tada se vidjelo da ću za cijelo svoje postojanje birati slično okruženje – priznala je.
- Zbog svog poznatog prezimena, priznala je neizostavne usporedbe koje će biti napravljene s njezinim ocem.
– Kad biste pitali nekoga tko je upoznat s mojim putem, nedvojbeno bi priznali da to što mi je Milan Štrljić kao otac nimalo nije olakšalo moj put. Apsolutno ne. Je li to za mene predstavljalo dodatne izazove?
U nedavnom intervjuu za Slobodnu Dalmaciju Iva je izjavila kako je bilo trenutaka kada je vjerovala da je to istina. Priznala je da bi se njezino iskustvo promijenilo da je njezin otac bio prisutan. Zanimljivo je otkrila kako tijekom studija niti nakon njega nije tražila savjet od oca. No, prilikom dodjele prestižne nagrade “Beogradski pobjednik” dobila je i njegov pozdravni poziv.Na izravno pitanje o njezinoj obiteljskoj vezi s ocem, odgovorila je:
‒ I za mene to ima veliki značaj. Snaga ljubavi nadilazi svaku udaljenost koja može razdvojiti dvije osobe.
Milan Štrljić u jednoj je svojoj izjavi rijetko spomenuo kćer.Već dva desetljeća uronjena je u svijet glume, no ipak se bori s izazovima. Ona se mora suočiti s neizbježnim obratom sudbine. U konačnici, ne može se određivati karijerni put djeteta.
- Moja podrška za nju je ograničena zbog njenog boravka u drugoj zemlji. Vjerujem da je dobro informirana o vlastitom radu i ne treba moj savjet. Strljić je iznio svoj stav, istaknuvši kako nikada ne bi iznosio detalje o odnosu s kćeri dok bi se pojavio pred kamerama ili zajedno s njom u kazalištu.
Milan je izrazio svoje osjećaje udaljenosti i nemogućnosti da podigne glavu, naglašavajući golemu razdvojenost između njih.
