Jedan od najpoznatijih glumaca u Srbiji je Voja Brajović koji će zauvijek ostati upamćen po svojoj ulozi Tihog u legendarnoj seriji Otpisani. Pored nje glumio je u još mnogo serija, filmova i pozorišnih predstava.
Vojislav Voja Brajović odavno važi za jednog od najpriznatijih, najvještijih i najharizmatičnijih srpskih glumaca. Rođen 11. svibnja 1949. u Beogradu, otisnuo se u svijet. Unatoč sudjelovanju u partizanima tijekom Drugog svjetskog rata, njegovi su roditelji nakon rata pali u nemilost vlasti, zbog čega se obitelj preselila u Valjevo. Vojin obrazovni put je obuhvatio i osnovnu i srednju školu u tom kraju.
Bilo je to u sferi glume, točnije u amaterskoj skupini „Abrašević“, gdje je napravio svoje početne umjetničke korake. Nakon impresivnog nastupa na hvarskom natjecanju, cijeli žiri ga je obasuo pohvalama koje su mu poslužile kao katalizator za buduće glumačke nastupe. Voja je istinsku slavu stekao ulogom Tihog u “Otpisanom”, ulogom koja na njega i danas ostaje neizmjeran utjecaj.
Tihim je bio predmet naklonosti svih djevojaka, dok se Voja, uz Gagu Nikolić, istaknuo kao jedan od najotmjenijih glumaca jugoslavenske kinematografije. Nakon kontinuiranog niza nagrada, 2022. godine odlikovan je priznanjem za izniman doprinos nacionalnoj kulturi, posebno kulturi nacionalnih manjina, što mu je i službeno priznato na sjednici Vlade Republike Srbije.
U 2023. godini slična priznanja dobilo je ukupno dvadeset umjetnika, a na osnovu prosječne plaće iz prosinca 2022. nacionalna mirovina iznosi približno 73.114 dinara, koliko-toliko prima i Voja Brajović. Prema riječima glumca Vojislava Brajovića u intervjuu za Nova.rs, Voja nacionalnu mirovinu doživljava više kao priznanje, nego kao novčanu vrijednost.
Ne samo da osjećam neizmjerno zadovoljstvo i oduševljenje što sam dio privilegirane nekolicine, već imam i snažnu želju utjecati širenjem poruke da nema granica kada je u pitanju osiguravanje da svaki pojedinac dobije zasluženu nacionalnu mirovinu za izniman doprinos kulturi.
Budite uvjereni, to ne predstavlja nikakav financijski pritisak na proračun. Vjeruj mi u vezi ovoga. Brajović, čelnik Dramskih umjetnika Srbije, zalaže se za nastavak postojanja nacionalnih mirovina, za što se zalaže od svog izbora, a ne da bude biran samo zbog toga.
Biografija:
Rođen 1949. u Valjevu, Vojislav Voja Brajović je od upisa glume na FDU veći dio života proveo u Beogradu. No, njegov put je započeo u rodnom gradu gdje se zaljubio u Ljiljanu, svoju susjedu. Na kraju su se vjenčali, a kako se navodi, Ljiljana je odlučila napustiti studij medicine i posvetiti se njihovoj obitelji. Zajedno su dobili sina Vukotu i kćer Iskru. Dok je Vukota istraživao manekenstvo i okušao se u glumi i scenaristici, Iskra je nastavila karijeru u kazalištu te je također preuzimala sporedne uloge na filmu i televiziji.
- Nažalost, brak Voje i Ljiljane završio je razvodom. Kasnije je Voja ponovo pronašao ljubav sa kolegicom Milicom Mihajlović, koja je od njega mlađa 23 godine. Par sada ima sina Relju. U intervjuu za jedan domaći magazin, Voja je pre svega govorio o odnosu s Milicom i osvetlio izazove s kojima se suočavaju glumci.
Priznao je da život s njim zna biti težak, zbog čega Milicu smatra pravim herojem i svojom nepokolebljivom podrškom. Hvaleći je, opisao ju je kao normalnu, kreposnu i poštenu osobu. Milica, inače kći poznatog pisca Dragoslava Mihajlovića (autora “Kad su cvjetale tikve”), ne samo da je uspješna glumica, već i tema razgovora kada je u pitanju stanje kulture u Srbiji.
Tijekom obnašanja dužnosti ministra kulture od 2006. do 2007. jasno je dao do znanja da se nikada nije bavio politikom, već da se posvetio vraćanju kulture na mjesto koje joj pripada, a koje je dugo bilo izgubljeno. Osvrnuo se i na položaj umjetnika u Srbiji, izrazivši žaljenje što zbog ograničenog budžeta žive u lošim uvjetima.
Pad kulturnog standarda duboko ga žalosti, posebice sve lošije stanje u kazalištima koja se uvelike oslanjaju na podršku publike. Dok je isprva razmišljao o studiju na umjetničkoj akademiji, naposljetku je odabrao glumu i do danas gaji duboku strast prema njoj. U njegovim očima, biti umjetnik životni je poziv koji ne poznaje mirovinu. Unatoč brzom rastu popularnosti, uspio je zadržati samokontrolu i pribranost, zahvaljujući svom strahu i disciplini.
Budućnost glumaca u zemlji mu je velika briga, posebno zbog dvoje djece, Vukote i Iskre, koje od ovog poziva ne može primiriti. Unatoč brojnim obavezama, on i supruga Milica ulažu sve napore kako bi njihov najmlađi sin Relja ima normalno i ispunjeno djetinjstvo.
