U današnjem članku pišemo o životnoj priči Mustafe Nadarevića, jednog od najvoljenijih glumaca bivše Jugoslavije, čiji je život bio ispunjen velikim uspjesima, ali i teškim trenucima koji su oblikovali njegovu ličnost i karijeru. Proćitajte…
Mustafa je bio poznat po svom izuzetnom glumačkom talentu, a njegova uloga Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan” ostavila je neizbrisiv trag na publiku.
Međutim, njegov život nije bio samo priča o slavi, već i o ličnim borbama, ljubavi, gubicima i promjenama koje su ga oblikovale.
- Mustafa je rođen 2. maja 1943. godine u Banjaluci, u porodici koja nije imala lagan početak. Njegovi roditelji, Mehmed i Asja, zaljubili su se unatoč protivljenju svojih porodica, a njihova ljubav nije trajala dugo jer je Mehmed preminuo od tuberkuloze kada je imao samo 28 godina. Asja je ostala sama da odgaja sina Mustafu, a njene poteškoće u životu odrazile su se na odrastanje Mustafe. Zbog teških okolnosti, poslao ga je u Zagreb, gdje je proveo godinu dana, a potom se preselio kod bake i dede u Rijeku, gdje se razvijala njegova ljubav prema glumi.
Njegov glumački talent primijećen je još u ranoj mladosti, a prvu ulogu odigrao je u osnovnoj školi, kada je tumačio Crvenkapicu. Srednjoškolske godine proveo je u amaterskom pozorištu, gdje je počeo ozbiljnije oblikovati svoju glumačku karijeru. Kasnije je njegova filmska i televizijska karijera eksplodirala, a uloge u filmovima poput “Otac na službenom putu” (1985), “Glembajevi”, “Kuduz” i “Ničija zemlja” učinile su ga prepoznatljivim u bivšoj Jugoslaviji i šire.
Iako je postigao veliki uspjeh u glumi, Mustafi nije bilo lako. Zanimljivo je da je tokom teških trenutaka u svom životu, poput smrti svoje majke, odlazio na pozorišne predstave jer je smatrao da mu je gluma pomagala da se nosi s tugom. Mustafa je jednom prilikom izjavio: „Kad mi je majka umrla, izašao sam u pozorište da igram ulogu. To je bežanje od stvarnosti i bežanje u lik koji nisam ja, onda manje boli. Dobra gluma je zadnja stepenica ka šizofreniji.“
- Njegov ljubavni život također je bio ispunjen usponima i padovima. Oženio se tri puta, a prvi brak imao je sa Jasnom, s kojom ima kćerku Nađu. Drugi brak bio je sa Snežanom, s kojom je dobio dvoje djece, sina Ašu i kćerku Nanu. Međutim, treći brak sa Slavicom Radović, talentovanom kostimografkinjom, bio je najteži za njega. Nakon deset godina braka, Slavica je umrla od zloćudnog tumora, a Mustafa je svoju voljenu ženu izgubio doslovno na rukama. Smrt Slavice bila je ogromni gubitak za Mustafu, koji je priznao da mu je to bio najteži trenutak u životu. U svojim autobiografskim zapisima, Mustafa je napisao: „Nažalost, život je netalentovani glumac. Kada nas jednom neko napusti, onda je to zauvek. Ostaje samo umeće preživljavanja. I sećanja.“
Mustafa je bio poznat i po svom nezavisnom mišljenju o religiji. Iako je odrastao u porodici u kojoj su bili prisutni različiti vjerski utjecaji, Mustafa je često isticao da nije bio striktni vjernik. Iako su ga odgajali u skladu sa vjerovanjima njegove bake, koja ga je tjerala da klanja, Mustafa je smatrao da je vera lična stvar, te je bio agnostik. On je, kako je izjavio, uvijek poštovao druge vjere i nikada nije mrzio ljude zbog njihove vjerske pripadnosti.
Njegove riječi o odrastanju i vjerovanjima odražavaju njegovu filozofiju života, gdje je isticao važnost ljudskih vrednosti poput poštenja, prijateljstva i uzajamnog poštovanja. „Nikad nisam gledao ljude ko je koje vere, zanimalo me samo koliko je čovek čovečan, koliko je drug, koliko je pošten, koliko je prijatelj.“
- U konačnici, život Mustafe Nadarevića bio je ispunjen mnogim izazovima, ali i ljubavlju, strašću prema glumi i životnim mudrostima koje je stekao kroz vlastita iskustva. Njegov rad na sceni, kao i njegov život izvan nje, ostaće trajni podsjetnik na snagu karaktera, posvećenost i hrabrost. Bez obzira na to što je imao svoje teške trenutke, Mustafa je bio čovjek koji je znao živjeti u trenutku i u tome uživati.
