Bundeva spada u porodicu bostana i jako lako se uzgaja. Iako je prilično pristupačna rijetko je jedemo a nismo ni svjesni koje sve blagodeti posjeduje kada je u pitanju naše zdravlje.
Poznati srpski travar Momčilo Antonijević otkrio je različite namjene bundeve, pa tako i njezinih sjemenki. Iako je jeftina i lako dostupna, bundeva nije posebno popularna u Srbiji. Ipak, travar Momčilo Antonijević ističe važnost češćeg unosa u prehranu. „Iako je prvenstveno prepoznata kao hrana za svinje, odnosno životinje općenito, bundeva zaslužuje sve češću prisutnost na našim stolovima. Njegova pulpa ima iznimna ljekovita svojstva zbog visokog udjela beta karotena, koji je posebno koristan i preporučljiv za osobe s kožnim problemima.
- Preporuča se da dnevno konzumiraju najmanje 200 grama pečenog, svježeg ili svježeg. Jutarnji program RTS-a. Antonijević tvrdi da sjemenke bundeve imaju značajna ljekovita svojstva. Hladno prešano bučino ulje, koje je bogato masnim uljima, služi kao izuzetan lijek koji je posebno koristan za osobe s benignom hiperplazijom prostate, odnosno povećanjem prostate, jer može značajno ublažiti njihove simptome. Osim toga, ovo ulje je bogato cinkom koji podupire pravilan rad imunološkog sustava, pridonosi njezi kose i rješavanju problema problematične kože.
Istraživanje koje su proveli egipatski znanstvenici također je pokazalo da bučino ulje pomaže oboljelima od artritisa. Travar tvrdi da se bučino ulje može koristiti u brojnim primjenama; no najvažnije je da bude hladno prešano. Može se pripremiti i juha od bundeve, po najjednostavnijem receptu koji podrazumijeva prženje luka na malo ulja. Kad se luk popržio dodati naribanu bundevu i nastaviti pržiti. Zatim se uvodi juha od povrća, dopuštajući da se smjesa kuha; mogu se uključiti i krumpir ili korijen celera. Kad je potpuno kuhana, smjesu je potrebno izmiksati, a zatim dodati sol i đumbir koji odlično pristaje uz bundevu. Na kraju juhu nakon serviranja u zdjelici prelijte s malo ocijeđenog bučinog ulja, pazeći da ne zavrije.
Bonus tekst:
Kačamak, koji se prije smatrao hranom za manje privilegirane, sada doživljava renesansu kao “čista” egzotična poslastica. Obično se radi od bijelog ili žutog kukuruznog brašna, a naširoko se identificira kao kukuruzno brašno ili palenta. Zbog svog bezglutenskog sastava, kačamak je ne samo izvrstan doručak, već se ističe i kao jedan od najzdravijih izbora koji su nam dostupni. Kukuruzno brašno bogato je vitalnim hranjivim tvarima koje naše tijelo treba, uključujući vitamine A, E, razne vitamine B skupine i niz minerala.
Ističe se značajnim sadržajem fosfora, cinka, kalija, magnezija, mangana i selena. Naime, kačamak sadrži približno 380 kalorija na 100 grama, koji sadrži 12,7 posto vode, 10 posto bjelančevina, 73 posto ugljikohidrata, 4,3 posto masti i 2,3 posto celuloze. Ugljikohidrati i masti koje nalazimo u kukuruznom brašnu pozitivno utječu na zdravlje, posebice na rad crijeva. Značajna količina vlakana, u kombinaciji sa složenim ugljikohidratima, pojačava osjećaj sitosti. Te se hranjive tvari sporije apsorbiraju i olakšavaju normalne probavne procese u crijevima.
Primarni razlog blagotvorne konzumacije kačamaka leži u njegovoj korisnosti, bez obzira na postojanje probavnih tegoba. Osim toga, kukuruz je bogat karotenoidima koji su u kombinaciji sa zdravim biljnim masnoćama neophodni za poticanje učinkovite crijevne peristaltike. Time pridonosi prevenciji zatvora i reguliranju probave. Zbog svog sastava zdravih masnoća, složenih ugljikohidrata i biljnih vlakana, kukuruz se preporučuje kao korisna opcija prehrane osobama s povišenom razinom kolesterola.
Štoviše, važan je u prevenciji kardiovaskularnih bolesti i poboljšanju zdravlja srca. Kačamak se preporučuje dojenčadi i djeci jer potiče bolju probavu i jača imunitet čisteći i jačajući crijevnu floru. Za osobe s celijakijom ili upalnom bolešću crijeva važno je znati da kukuruz ne sadrži gluten. Slijedom toga, preporuča se uvođenje kačamaka u redovitu prehranu oboljelih od Crohnove bolesti, upalnih bolesti crijeva i dijabetesa.
