U pravoslavnom crkvenom kalendaru ima jako puno svetaca koje vjernici obilježavaju a za većinu njih se vežu narodna predanja i običaji koji svoj korijen vuku još iz davnih vremena.
Matijin apostol bio je jedan od mnogih koji su svojim životom i zalaganjem ostavili značajan trag u povijesti kršćanstva. Rođen je u Betlehemu, gradu koji ima značajno značenje za cijelo kršćanstvo, jer je u njemu rođen Isus Krist. Od mladosti je imao strast za vjerskim znanjem i želju da nauči više o vjeri. Njegov prvi odgojitelj bio je sveti Simeon Bogorodica, starac koji je, prema predaji, u Jeruzalemu dočekao malog Isusa i prepoznao ga kao spasitelja. Od njega su potjecali Matijini prvi vjerski pouci i vjerovanja. Kada je Gospodin počeo propovijedati o Kraljevstvu Božjem, Matija je već imao duboki interes da se pridruži narodu koji je prigrlio Krista.
- Njegova odanost Isusu nije bila samo stvar površinskog interesa; prigrlio je riječi i djela čovjeka, posvetio im se s potpunom predanošću. Od tog trenutka nadalje, postao je dio većeg kruga studenata koji su slušali Kristove propovijedi i svakodnevno svjedočili nevjerojatnim podvizima iscjeljenja. Unatoč tome što u početku nije bio odabran kao jedan od 12 izabranih apostola, Matija je pokazao predanost i dosljednost, te su osobine bile značajne kasnije. Njegovo ime, Matija, izvedeno je iz hebrejske riječi “Jehovin dar”, a na srpskom se može smatrati i Božidarom.
Značaj imena vidljiv je iz njegove uloge u Crkvi. Nakon što si je Juda Iskariotski, izdajica koji je izdao Krista, oduzeo život, među apostolima je ostalo upražnjeno mjesto. Kako bi zadržali broj od 12, studenti su izabrali novog studenta. Nakon molitve i bacanja ždrijeba, izabran je Matija, koji je tada postao potpuno posvećeni apostol i stao uz ostale Kristove učenike. Različiti prikazi njegovih kasnijih godina i nastojanja. Postoji teorija da je prvo propovijedao u Judeji, a zatim je putovao u udaljenije regije, uključujući Etiopiju. Njegova je svrha bila širiti Kristov nauk, a to nije bilo lako učiniti, jer su kršćani često bili maltretirani i izvrgnuti ruganju.
Unatoč poteškoćama, Matija je i dalje zadržao svoju vjeru i ustrajao u svojim pokušajima prenošenja Božje poruke. Njegova hrabrost i izdržljivost doveli su do toga da bude razapet. Tradicija kaže da je ubijen u Jeruzalemu, ovo je postao primjer mnogih koji su umrli za svoju vjeru u Krista. Crkva još uvijek obilježava uspomenu na njega i njegove zasluge. Slavlje posvećeno svetom glasniku Matiji nije upisano kao “crveno slovo” u crkvenom kalendaru, ali ga ipak Kristovi sljedbenici smatraju posebnim. Posvećeni ga se sjećaju s pobožnošću i molbom, iako nije toliko poznat široj javnosti kao drugi sveti likovi.
Njegov je dan u pravilu vezan uz Gospinu korizmenu dnevu jer se događa u razdoblju priprave za Veliku Gospu. Upravo zbog toga, kao izraz zahvalnosti za njegov pobožni život, vjernici tog dana poste i to na ulju, prema smjernicama utvrđenim crkvenim kalendarom. Osobito vrijedan aspekt života svetog Matije je način na koji konzumira hranu. Tradicija kaže da je bio veliki poklonik svog života i da je jeo samo voće, povrće i žitarice. Nikada nije jeo meso, mislio je da će tim načinom života sačuvati svoju duhovnu predanost i tjelesnu lakoću. Ovaj primjer i danas nadahnjuje ljude, jer pokazuje da je moguće živjeti skromno i posvećeno, bez uživanja u materijalnom svijetu.
U narodnoj se legendi sveti Matija štuje i kao zaštitnik poreznika, bankara i računovođa. Uzrok tome je što je sudjelovao u potpuno istim poslovima prije nego što je postao Kristov sljedbenik. Zbog toga je bio običan čovjek koji se suočavao sa svakodnevnim životnim obavezama i poteškoćama. Kad je primio Duha Svetoga, njegov je posao dobio simboličku važnost. Zbog toga se očekuje da će na njegovom godišnjem odmoru biti podmireni svi dugovi i riješene sve financijske obveze. Mnogi kršćani slijede ovu tradiciju, jer misle da će sljedeća godina biti manje teška i sretnija.
Veličina apostola Matije očita je u svakom aspektu ove situacije: njegovoj vjernosti Kristu, njegovoj jednostavnoj prirodi i njegovoj želji da dođe do zaključka, čak i do smrti, o onome što je vjerovao da je istina. Njegov život je izvrstan primjer kako netko običan bez vjerskih ili duhovnih uvjerenja može postati svetac ako slijedi put ljubavi, patnje i vjere. Unatoč tome što nije bio dio izvornih 12 apostola, njegovo je ime dokumentirano u povijesti Crkve i njegova je ostavština i dalje relevantna i nadahnjuje brojne generacije sljedbenika.