U današnjem članku govorimo o Svetom Jovanu Bogoslova, apostola koji je u hrišćanskoj vjeri ostavio neizbrisiv trag. o Sv.jovanu više u nastavku ćlanka….
- Njegov životni put bio je dug, ispunjen iskušenjima, ali i nevjerovatnom snagom vjere. Ono što ga čini posebnim jeste činjenica da je do kraja ostao uz Hrista, nikada se ne povukavši pred strahom ni progonstvom.
Od ribara do učenika ljubavi
Jovan je započeo život kao običan ribar na obalama Galilejskog jezera. Bio je sin Zevedeja i brat Jakova, a obojica su ušli u istoriju pod nadimkom „sinovi groma“, koji im je dao sam Hristos zbog njihove silovite prirode. Kada ih je Isus pozvao, bez razmišljanja su napustili mreže i pošli za njim. Taj čin govori o potpunom povjerenju i spremnosti da se život preda višem pozivu.
- No, Jovan nije bio samo jedan od apostola – bio je učenik kome je Hristos pokazivao posebnu bliskost. On je bio taj koji je za vrijeme raspeća ostao uz Bogorodicu pod krstom, dok su se mnogi povukli. Upravo njemu Isus je povjerio brigu o svojoj majci. Time je Jovan postao simbol odanosti, hrabrosti i ljubavi.
Progonstvo i pisana djela
Njegovo svjedočenje vjere izazvalo je neprijateljstvo vlasti. Progonjen je i ponižavan, a jedno vrijeme proveo je u izgnanstvu na ostrvu Patmos. Ipak, upravo tamo, u tišini i osami, nastala su njegova najvažnija djela – Jevanđelje po Jovanu i Knjiga Otkrovenje. Ta spisa i danas se smatraju stubovima hrišćanske teologije i nosiocima dubokih duhovnih poruka.
Po povratku iz progonstva, Jovan se nastanio u Efesu. Nastavio je propovijedati, privodeći mnoge hrišćanstvu. Njegov život bio je primjer čovjeka koji, bez obzira na godine i teškoće, ostaje vjeran svojoj misiji.
Smrt i čudesni znak
Pred smrt, kada je imao više od stotinu godina, Jovan je zamolio učenike da mu iskopaju grob u obliku krsta. Legao je u njega i mirno se upokojio. Međutim, vijekovima kasnije pričalo se o čudesnom događaju – njegov grob nije sadržavao tijelo. Umjesto toga, iz njega se pojavljivao mirisan i ljekovit prah, koji su vjernici skupljali vjerujući da donosi iscjeljenje. Ovaj prah se, prema predanju, pojavljivao svake godine 21. maja, pa je upravo taj datum postao poseban praznik posvećen njemu.
Narodna vjerovanja i običaji
Pored crkvenog kalendara, praznik Svetog Jovana bio je duboko ukorijenjen i u narodnim običajima. Ljudi su vjerovali da tog dana stoka ne smije raditi, a žene nisu dirale igle ni makaze da miševi ne bi uništili rublje. U nekim krajevima, seljaci su lupali po ambarima kako bi otjerali štetočine, dok su u drugim mjestima na ovaj dan održavane velike svadbe. Sve to pokazuje koliko je Jovanov lik bio povezan sa životom običnog čovjeka.
Poruka kroz vijekove
Sveti Jovan Bogoslov ostao je upamćen kao apostol ljubavi. Njegove riječi i djela neprestano podsećaju da vjera nije samo u riječima, već u djelima i životu. On je primjer kako čovjek, uprkos nepravdi, može ostati čvrst i postojan. Njegov život uči da prava vjera ne poznaje kompromis i da je ljubav najjača sila koja može preživjeti i progonstvo, i bol, i smrt.
- Danas, kada mu se vjernici obraćaju molitvom, čine to sa uvjerenjem da on pomaže onima koji ga prizovu iskrenim srcem. Njegovo ime je simbol nade, istrajnosti i vjere koja ne prolazi, i zato njegovi praznici ostaju trenutak kada ljudi zastaju, mole se i sjećaju da su snaga i ljubav Božja uvijek prisutni među nama.
