U Srbiji sve veći broj muškaraca koji živi na selu kao svoje nevjeste dovode žene iz Albanije. U zabačenom selu Kosmovac, smeštenom ispod Trema, najvišeg vrha Suve planine, Anila Tsakoni, poreklom iz Albanije, pronašla je ljubav i udala se za Srbina. Kako je selo polako propadalo, a mladi su tražili prilike u gradovima poput Niša, Bele Palanke, Beograda, Pirota, Crvene Reke i drugih, stariji stanovnici su bili ostavljeni. Nekada užurban sa preko 400 stanovnika posle Drugog svetskog rata, Kosmovac sada ima samo oko 40 stanovnika. Međutim, pre šest godina Anila Čakoni (48) prkosila je trendu masovnog iseljavanja i sa sinom Klausom stigla na Kosmovac, vrativši u selo zvuk dečjeg smeha. Anila i njen suprug Senta Stefanović sada su jedina porodica sa detetom ne samo na Kosmovcu, već i u susednim selima Toponici i Miljkovcu.
Iako nikada ranije nije živela na selu, Anila izražava svoju naklonost životu na Kosmovcu. Poreklom iz Tirane, radila je kao krojačica i posedovala je sopstveni salon, specijalizovan za žensku odeću. Kroz zajedničko poznanstvo upoznala je svog supruga Sentu, koji je bio zainteresovan za brak. Ovo poznanstvo je dovelo Sentu u Tiranu, gde su se Anila i Senta na kraju preselile na Kosmovac. Topla dobrodošlica koju su dobili od lokalnog stanovništva učinila je da se osjećaju kao kod kuće. Iako Anila u početku nije govorila ni reč srpskog, postepeno je naučila jezik. Njeno znanje italijanskog pomoglo joj je da gleda italijanske serije sa srpskim prevodima, što joj je pomoglo u usvajanju jezika. Sada joj Klaus, njen sin koji ide u treći razred, pomaže rečima dok tečno govori srpski. Anila je pohađala časove srpskog jezika kada je Klaus krenuo u prvi razred. Savladala je čak i pisanje na ćirilici, iako je njena vještina čitanja još uvijek u toku. Anila je u intervjuu za Niške vesti istakla da ceni kosmičku atmosferu na Kosmovcu, koja pruža predah od gradske vreve.
Anila Stefanović, rođaka Sente Stefanovića, deli svoje divljenje izuzetnom lepotom prirode i čistoćom vazduha u njihovom selu. Oni uživaju u konzumiranju domaće, organske hrane koju sami uzgajaju, bez ikakvih štetnih hemikalija. Anilin sin, Klaus, nalazi ogromnu radost u njihovom idiličnom okruženju, provodeći dane uronjen u okrepljujući svježi zrak. Njegovu sreću pojačavaju prisustvo njihovog voljenog psa i konja, kao i česti sastanci sa decom iz sela i njihovim roditeljima. Međutim, Anilina rođaka Senta Stefanović iznosi alternativnu perspektivu o tome. Ona sugeriše da su brojna sela, uključujući i Kosmovac, mogla da zadrže svoje stanovništvo da je vlada ranije uvela poljoprivredne penzije. Senta naglašava da je strah od finansijske nesigurnosti u starosti natjerao mnoge pojedince da napuste svoje seoske domove i potraže posao u urbanim sredinama. Anila, oslanjajući se na svoje lično iskustvo, svjedoči o oštrom kontrastu između ruralnog i urbanog načina života. U užurbanom gradu Tirani, našla se zadubljena u svoj posao krojačice, opslužujući mnoštvo kupaca svojim vještim kreiranjem ženske odjeće poput suknji, haljina i kompleta. Zahtjevi su bili toliki da je povremeno morala provoditi noći u salonu kako bi ispunila sve narudžbe. Međutim, život na selu nudi drugačiju vrstu posla, opuštenije i uravnoteženije. Pored kućnih obaveza, Anila aktivno pomaže svom suprugu u raznim poslovima, kako kod kuće, tako i na polju. Time je stekla neprocenjivo znanje o održavanju bašte i veštini kopanja krompira. Dok je njena baka u Albaniji imala samo mali vrt sa nekoliko paradajza i paprika, Anila sada ima mnogo veću parcelu. Nažalost, zbog moždanog udara njenog svekra prije dvije godine, bili su primorani da prodaju svoje ovce.
Prema rečima Temeljka Stefanovića rođaka Sente Stefanovića, selo sada ima samo jedno dete Klausa, dok je nekada bilo 100 učenika. Ovaj narativ naglašava karakteristične prepreke i zadovoljstva koja dolaze s mješovitim brakovima u ruralnom okruženju, kao i postepeno nestajanje tradicionalnih zajednica, ispreplitanje kulturnih i jezičkih promjena s idiličnim seoskim okruženjem.
