Albanke i Srbi se zadnjih godina sve češće uzimaju kako bi formirali porodice i umanjili propast ruralnih sredina. Danas otkrivamo priču jednog čovjeka koji je oženio Albanku.
- Današnja rasprava usmjerena je na prevladavajuće pitanje u vezi sa Srbijom. Točnije, stariji muškarci se bore da pronađu svoje srodne duše. Kao rezultat toga, oni traže ljubav u Albaniji, a mi vam predstavljamo video priču koja istražuje ovu temu.
Tijekom godina postalo je sve češće vidjeti srpske muškarce kako pozivaju Albanke u svoje domove, posebno one koje se suočavaju s izazovnim životnim situacijama, zbog čega se nastanjuju u srpskom kućanstvu. Neženje iz ruralnih područja Srbije i obližnjih područja često pronalaze zadovoljstvo u braku s Albankama, često ih vraćajući njihovim ruralnim korijenima.
Prije skoro šesnaest godina Viktorija Vida Jakovljević prevalila je put od Skadra do sela Srednja Reka na Goliji, gdje se udala za Dragana i promijenila svoj život. Jasne su poteškoće s kojima se susreću žene iz Albanije koje se udaju u inozemstvu, ali malo njih razmišlja o svojim emocijama kada tek stignu u Srbiju.
Victoria, jedna takva osoba, podijelila je svoju priču, naglašavajući značajne izazove s kojima se suočavala tijekom ranog dijela svog putovanja. “Kada sam stigao, plakao sam svaki dan tri mjeseca. To je uobičajena situacija; ući u tuđi dom, ne poznavati jezik i lokalne tradicije. Iako tečno govorim albanski, pojam stakla bio mi je potpuno nov, – objašnjava Viktorija za “Prvu” govoreći o frustracijama i izazovima koje je doživjela u adaptaciji na novu sredinu.
Dragan, njezin suprug, razmišlja o poteškoćama s kojima se susreo na početku njihovog života udvoje. U početku je mislio da bi pozivanje žene u svoj dom označilo početak savršenog putovanja; no brzo mu je postalo jasno da je pozvao partnera čije je raspoloženje svakim danom bilo sve mračnije. Iako ju je želio podržati, shvaćao je da bi izgradnja čvrstih temelja za njihovu vezu zahtijevala značajan trud i predanost.
Dragan Jakovljević osvrće se na svoju ulogu u pomaganju njezinoj prilagodbi na novo okruženje, izjavljujući: “Bio je to veliki izazov za mene, ali cilj mi je bio održati snažnu mentalnu odlučnost i djelovati kao učinkovit učitelj, pomažući njezinoj prilagodbi i jačanju njezine samo povjerenje.”
- Kako je Victoria postupno ovladavala jezikom, njezina se prilagodba na novu okolinu znatno poboljšala, što je dovelo do lakšeg prijelaza. Viktorija šaljivo dodaje: „Zavoljela sam Srbiju i navikla na okruženje. Znam da se smijem i psujem i to u potpunosti priznajem!
Najviše me brine moja sklonost psovanju. Ističući kako je humor postao njezin način nošenja sa životom u stranoj zemlji, Viktorija ne samo da je naučila jezik, već je postala i vješta u pravljenju tradicionalnih srpskih jela, što je odigralo presudnu ulogu u njezinoj integraciji.
Istražujući lokalne običaje i kulinarsku tradiciju, uspjela je zadržati djelić svog identiteta dok je stvarala vezu sa svojom novom okolinom, učinkovito premošćujući svoje nasljeđe sa svojom sadašnjom lokacijom. “Imam duboko znanje o pravljenju pita, uključujući baklavu od oraha i pitu od jabuka. “Posjedujem visoku razinu znanja u ovim vještinama”, samouvjereno izjavljuje. Vidov dolazak u Draganov dom označio je početak prave renesanse. Njihovo kućanstvo je procvjetalo, a njihova svakodnevica dobila je novu perspektivu.
- Sada surađuju na svim kućanskim poslovima, od kuhanja do vođenja kućanstva, a taj timski rad njeguje sreću i sklad u zajedničkom životu. “Počeo sam češće tražiti gljive. Ovaj pothvat doveo je do pojačanog osjećaja hrabrosti.
Volim gljive; ne ulijevaju mi strah u kosti. – Molim te, nemoj me pojesti ako se medvjed pojavi, više voli one koji su vitkiji – našalila se Viktorija pokazujući u tom trenutku svoj živahni duh. Dragan tvrdi da nije sam u svojoj ljubavi prema albanskim ženama, što pomaže u jačanju veza između dviju zajednica.
Imam sestričnu koja je te godine bila u istoj ustanovi i nakon toga se udala; sada je otac troje djece. Potičem sve da sudjeluju u ovoj inicijativi, jer vjerujem da je to fantastičan način za jačanje veza i njegovanje recipročnih odnosa. Njihovi izrazi ne prenose samo ljubav i jedinstvo, već i optimističan pogled na svjetliju budućnost ukorijenjenu u međusobnom razumijevanju i suradnji.
