Pasulj ili grah je namirnica koju skoro svi vole a koja se može pripremati na razne načine. Činjenica je da je potrebno malo duže vremenada se skuha ali na sreću domaćice su otkrile jedan trik zlata vrijedan.
Često opisivana kao jednostavna, priprema juhe od graha ili čak samo graha u stvarnosti je daleko od jednostavne, unatoč statusu jednog od najomiljenijih jela naše nacije. Središnja briga za one koji se bave ovim kulinarskim zadatkom je postoji li način da se ubrza proces kuhanja. Postoje razne teorije i tehnike koje ne zahtijevaju namakanje graha u hladnoj vodi preko noći. Jedna metoda uključuje korištenje ekspres lonca, koji znatno skraćuje vrijeme kuhanja, ne samo za grah. U nedostatku ekspres lonca, potrebno je pribjeći nekim tehnikama na koje su se iskusni kuhari oslanjali dugi niz godina.
- Preporuča se dodati 1 žličicu sode bikarbone u vodu kada prvi put pripremate grah. Mahune ostaviti da se kuhaju najmanje 15 minuta, nakon čega je potrebno ocijediti vodu i dodati malo ulja. Važno je dobro promiješati kako biste osigurali ravnomjernu raspodjelu ulja između svakog pojedinog zrna. Pomiješajte hladnu vodu s grahom u omjeru 4:1, zatim umiješajte 50 ml rakije i smjesu prokuhajte. Pustite da lagano kuha 45 do 50 minuta, što će rezultirati potpuno kuhanim grahom.
Konačno, vrijeme potrebno za kuhanje graha uvelike ovisi o njegovoj sorti i kvaliteti. Grah lošije kvalitete ili onaj koji je odležao možda nikad neće postići optimalnu mekoću, bez obzira na vrijeme kuhanja u loncu. Pa ako vam se sviđa slatki grah janni ili vam teku sline na sam spomen juhe s grahom, navucite pregače i požurite u kuhinju jer nestrpljivi smo da počnemo s kuhanjem.
Bonus tekst:
Kulinarske tradicije Afrike zamršene su i raznolike, oblikovane tijekom nebrojenih stoljeća mnoštvom kultura, geografskih obilježja i klimatskih uvjeta. Središnji dio afričke prehrane je širok izbor hrane lokalnog porijekla, koja je duboko oblikovana jedinstvenim običajima i klimom različitih regija. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do velike ovisnosti o žitaricama kao što su kukuruz, proso i sirak. Obično ove žitarice služe kao osnova za glavna jela kao što su “banku” i “fufu”.
Fufu, široko konzumirano jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća kao što je slatki krompir ili kasava. Nasuprot tome, banku, koji se obično priprema od kukuruza ili prosa, često se služi kao prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrani Zapadne Afrike mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, osim žitarica, imaju veliku važnost. Značajne količine proteina i vlakana prisutnih u mahunarkama čine ih vrijednim dodatkom svakodnevnim obrocima.
Mahunarke se obično dodaju u juhe ili variva, poput egusi juhe koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočna regija Afrike, koju karakterizira vlažnija klima pogodna za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, nudi bogatstvo svježih namirnica unutar svoje kulinarske tradicije. Značajan primjer nalazimo u Keniji, gdje tradicionalno jelo ‘ugali’, napravljeno od kukuruza, prati niz povrća i mesa. Štoviše, prevladava svježe voće poput papaje, manga i ananasa, koje se često konzumira cijelo ili se od njega pravi sok.
Uzgoj aromatičnog bilja i začina cvjeta u sjevernoj Africi, zahvaljujući idealnim uvjetima tla i klime u regiji, što rezultira prehranom koja je raznolika i ukusna. Jela poput kus-kusa, koji se sastoji od sitnih zrnaca kuhanih na pari, i taginea, jela koje se polako kuha u posebnom loncu, hvataju bit lokalne kuhinje. Ključni sastojci poput piletine i janjetine obično su uključeni, dok začini poput cimeta, kumina i kurkume ovim jelima daju bogate okuse. Bujne tropske šume središnje Afrike pružaju obilje izvora hrane koji doprinose regionalnom kulinarskom krajoliku.
Ova sorta uključuje korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno s lišćem koje se koristi u juhama i varivima. Popularno jelo poznato kao “gulaš” priprema se od mješavine povrća i mesa, često obogaćeno autohtonim biljem i začinima, pružajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Uz ove raznolike regionalne karakteristike, fokus na ishranu diljem Afrike daje prioritet očuvanju prirodnih resursa i uključivanju sastojaka lokalnog porijekla.
Diljem kontinenta, različite zajednice uključene su u prakse uzgoja i pripreme hrane kojima je prioritet održivost smanjenjem otpada i povećanjem prehrambene vrijednosti. Tradicionalne metode kao što su fermentacija, sušenje i dimljenje obično se koriste za očuvanje hrane i produljenje njezinog roka trajanja. Tipična afrička prehrana nudi značajne zdravstvene beneficije jer konzumacija širokog izbora cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća potiče životni stil bogat vitaminima, mineralima i vlaknima.
