Starije i srednje generacije dobro pamte njegove uloge koje je ostvario još kao dječak od desetak godina i uz njega i njegove filmove su odrastali. Slavko Štimac, vječiti dječak danas je u sedmoj deceniji ali se skoro nimalo nije promijenio. Jedna od cijenjenih ličnosti regionalne kinematografije je Slavko Štimac, čije su izvedbe ostavile neizbrisiv trag. Opsežna lista serija i filmova u kojima je pokazao svoj talenat zahtijevala bi značajno vrijeme i prostor za nabrajanje. I sam Štimac je podijelio nesretan trenutak iz svoje prošlosti, ispričavši kako se njegov život nepredviđeno zaokrenuo kada je filmska ekipa posjetila njegovu školu u potrazi za mladim glumcima, nehotice promijenivši putanju njegovog postojanja.
Sa nepunih jedanaest godina, 1972. godine, Slavko Štimac je krenuo u glumačku odiseju, debitirajući u filmu “Vuk samotnjak”, koji je poslužio kao katalizator njegove slavne karijere. Kroz njegove raznolike uloge, publika u bivšoj Jugoslaviji imala je privilegiju da svjedoči evoluciji ovog izuzetnog glumca, priliku na koju malo tko može polagati pravo.
I bez upisa na Fakultet dramskih umjetnosti Slavko Štimac je značajno utjecao na našu filmsku industriju koja i dalje traje.
Tokom svog života, prihvatio je bezbroj uloga koje je teško kvantificirati, a naslovi kao što su “Obmanjujuće ljeto 68”, “Specijalno obrazovanje”, “Remember Dolly Bell” i “Underground” samo daju uvid u njegov opsežni repertoar slave. .
Tokom svoje duge karijere, cijenjeni regionalni glumac, uprkos tome što je bio omiljen i cijenjen, svjesno se opredjeljivao za skroman i privatan način života, rijetko dajući intervjue kada nije zaokupljen poslom.
Od 1997. godine Slavko Štimac je u blaženom partnerstvu sa suprugom Vesnom Golubović. Pre toga je bio u braku sa Majdom Vojniković, a zajedno imaju sina Vida. Fascinantno je primijetiti da su oba Štimčeva supružnika talentirani umjetnici, točnije slikari. Međutim, glumac je odlučio da ne raspravlja javno o svojim umjetničkim nastojanjima, jer se oni obično ne ističu.
Vlada Srbije je prošle godine donela odluku o dodeli nacionalne penzije Slavku Štimcu, koji se sa 63 godine našao među umetnicima na listi.
Vlada Srbije je na sednici dala saglasnost na predlog Komisije, kojim se pojedincima nastoji odati priznanje i počast za izuzetan doprinos kulturi naroda.
Pored doživotne redovne penzije, ukupno dvadeset umetnika, među kojima su Aleksandar Berček, Slavko Štimac, Radoš Bajić i Dejan Savić, dobiće i dodatnih 64.730 dinara u okviru nacionalne šeme.
Biografija:
Slavko Štimac podrijetlom iz Konjskog brda, sela u blizini Gospića u današnjoj Hrvatskoj, na glumački je put krenuo kao mlad. Još u osnovnoj školi Štimac je zapeo za oko reditelju Obradu Gluščeviću, koji je tražio dečaka koji će igrati glavnu ulogu u njegovom nadolazećem filmu. Sa samo 12 godina, Štimac je dobio ulogu Ranka, mladog pastira, u filmu koji je brzo stekao popularnost kao omiljeni dječji film u cijeloj Jugoslaviji.
- Nakon što ga je po talentu primijetio reditelj Stipe Delić, Štimac je dobio priliku da naredne godine glumi kurira u ratnom filmu “Sutjeska”. To je označilo početak Štimčeve glumačke karijere, jer je počeo dobivati sve više glumačkih ponuda. Međutim, žongliranje njegovih obaveza na snimanju sa školskim obavezama pokazalo se kao velika prepreka za mladog glumca.
Štimac, unatoč ranoj popularnosti, nikada nije gajio težnju da stekne slavu kao glumac. Upravo je njegova skromnost i prizemnost očarala publiku širom bivše Jugoslavije.
I pored toga što se u medijima piše o Štimčevom navodnom diplomiranju glume na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, on ovu tvrdnju oštro demantuje, tvrdeći da nikada nije ni pokušao da se upiše na Akademiju. Što se tiče karijere, Slavko je dobio oduševljeni poziv reditelja Branka Bauera da učestvuje u filmu “Salaš u Malom ritu” samo godinu dana nakon izlaska filma “Vuk samotnjak”.
Ovo kinematografsko remek-djelo oživljeno je prema scenariju Bauera, Arsena Diklića i Borislava Gvojića, koji je adaptiran prema Diklićevom romanu koji je poslužio i kao inspiracija za dva dodatna filma i istoimenu televizijsku seriju.
Štimac je u filmu sjajno dočarao nezaboravni lik Milana Maljevića, ostavivši trajni utisak na publiku u više generacija. Vrlo hvaljeni film debitirao je 1976. na cijenjenom Festivalu jugoslovenskog filma u Puli, gdje je pobrao priznanja za izniman scenarij, režiju i Štimčevu izvanrednu ulogu u glavnoj muškoj režiji. Zadivljujuća priča nastavljena je u nastavku “Zimovanje u Jakobsfeldu”, sa talentovanim timom iza kamere i odgovornim za scenario.
Radnja filma smeštena u izmišljeno vojvođansko selo je oko Štimca i Svetislava Goncića, dvojice mladića koji traže utočište od nemačkih snaga. Nagrađen na cijenjenom Pulskom festivalu 1975. godine, film je dobio nekoliko prestižnih priznanja, uključujući cijenjenu Veliku srebrnu arenu za najbolji film, Zlatnu arenu za scenario i cenjenu nagradu publike “Jelen”. Osim toga, Štimac je dobio diplomu za izuzetan portret Milana Maljevića.
