Napokon nam je stiglo prolje4će i topliji i sunčani dani i veliki broj ljudi koristi svaki slobodan trenutak za odlazak na izlet u prirodu. Međutim treba biti oprezan jer nas tamo vrebaju i neke potencijalne opasnosti.
U slučaju ugriza zmije potrebno je javiti se najbližem liječniku specijalisti. Izbjegavajte nanošenje leda na zahvaćeno područje i smanjite kretanje što je više moguće. Dolazak toplih dana idealna je prilika za sunčanje zmija. Obično se kaže da će se zmija suzdržati od napada osim ako ne uoči prijetnju. Međutim, sve je veći trend da pojedinci posjećuju hitnu pomoć i prijavljuju ugrize zmija kao uzrok svojih ozljeda. U našim krajevima postoji 9 vrsta zmija, od kojih su samo dvije svrstane u kategoriju otrovnica: zmija i šarka.
- Iako zmija ima nešto višu razinu otrova od čegrtuše, obje vrste pokazuju manju toksičnost u usporedbi s otrovnim zmijama koje se nalaze u Africi ili Aziji, zbog čega su njihovi ugrizi rijetko kobni. Poskok, pepeljasto siva zmija, može doseći duljinu i do jednog metra. Ima glavu u obliku srca, koja se ističe istaknutim rogom na vrhu nosa. Dužinom tijela zmije proteže se tamna, vijugava linija, koja počinje od glave i nastavlja se do kraja repa, što je obilježje ove vrste. Osim toga, tamne mrlje prisutne su s obje strane ove linije. U praksi samopomoći savjetuje se ne tražiti zmiju zbog potencijalne opasnosti od ponovnog ugriza.
U slučaju da je zmija ubijena, poželjno ju je odnijeti u bolnicu na točnu identifikaciju jer to bitno utječe na proces liječenja. Obično se na mjestu ugriza vide dvije ubodne rane od zmijinih očnjaka, udaljene otprilike 6 do 8 mm; međutim, također je moguće da postoji samo jedna rana ili samo ogrebotina. Prisutnost rane ne znači nužno da je otrov nedvosmisleno unesen u tijelo.
Unutar dva sata od ugriza na mjestu se pojavljuju bol i oteklina. U slučajevima teškog trovanja, napad boli je brz i karakteriziran neobičnom oštrinom; oteklina također brzo eskalira i može biti popraćena značajnim potkožnim krvarenjem. Na koži se može pojaviti crvenilo i mogu se pojaviti mjehurići s krvlju. Nakon ugriza, neposredni simptomi mogu uključivati vrtoglavicu, mučninu, povraćanje, opći osjećaj slabosti i oticanje regionalnih limfnih čvorova – smještenih u preponama kod ugriza nogu i ispod pazuha kod ugriza ruke.
Znakovi šoka, koji se obično razvijaju postupno i primarni su uzrok smrti, uključuju blijedu, hladnu kožu vlažnu od znoja, ubrzan rad srca i pad krvnog tlaka. U slučaju da zmija nije otrovna, preporučljivo je dobro oprati ranu s dovoljno vode, namazati je antibiotskom mašću i prekriti zavojem. Osim toga, važno je potvrditi posljednje cijepljenje protiv tetanusa; ako je prošlo više od pet godina od posljednje doze, potrebno je primijeniti dopunu.
U slučaju sumnje na zmiju otrovnicu, potrebno je da ugrižena jedinka ostane potpuno mirna; treba izbjegavati svaki pokret, ma kako mali bio, a ugrizom zahvaćeni ekstremitet imobilizirati. Ne preporučuje se izvlačenje otrova s mjesta ugriza. Osim toga, stavljanje zavoja na ranu nije preporučljivo i nije standardna praksa jer može dovesti do komplikacija. Kompresiju bi trebali davati samo zdravstveni radnici koji su posebno obučeni za rukovanje takvim hitnim slučajevima.
Nadalje, ne preporučuje se nanošenje leda na ranu. Ugrizenu osobu potrebno je bez odlaganja odvesti u bolnicu. Obično se osobe koje pate od ugriza zmije primaju u bolnicu, bez obzira na otrovnost zmije. Protuotrov za zmijski ugriz primjenjuje se intravenozno samo u bolničkom okruženju i samo kada je to apsolutno neophodno, jer serum može izazvati ozbiljne i potencijalno po život opasne reakcije.
