Danas vjernici pravoslavne vjeroipsovijesti proslavljaju jako važan praznik Veliku Gospojinu za koj se vežu razni običaji i narodna vjerovanja. Upravo o jednom pročitajte u nastavku.
Danas se u srpskoj zajednici i u hrišćanskoj veri slavi Velika Gospojina, svetkovina posvećena Velikoj Gospojini. Ovaj dan posvećen je ženama i majkama, a vjeruje se i da Majka Božja, kao svetica, majka i žena, razumije misli, bol i patnju svake žene. Zbog toga pučanstvo vjeruje da ona ne samo da razumije, nego i oprašta, zbog čega se žene posebno pričešćuju na ovaj dan, tražeći utjehu i duhovni sklad. Osim vjerske važnosti, blagdan također ima bogatu povijest tradicija. U nekim se krajevima smatra da je razdoblje između 21. i 24. rujna idealno za sakupljanje ljekovitog bilja.
- Smatralo se da biljke imaju najveći kapacitet, pa su ljudi u to doba skupljali bilje za liječenje raznih bolesti. Osim toga, Srbi su kroz povijest bili domaćini narodnih susreta i sajmova, koji su stoljećima bili dio svakodnevnog života. Jedan od najslavnijih i najdužih običaja nalazi se u Beogradu, kod manastira Rakovica, a u njemu sudjeluje veliki broj vjernika i gostiju. Gospa je i ponos brojnih vjerskih zajednica i vjerskih ustanova u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što govori o značaju ovog blagdana u duhovnom i kulturnom životu mještana. Danas vjernici u pravilu dio svog vremena posvete molitvi, jer se vjeruje da je taj trenutak posvećen neposrednom promatranju duše.
Poruka blagdana je u središtu unutarnjeg sklada, smirenosti i vjere u Majku Božju, kojoj ona pomaže i štiti one koji je traže. Uz samu pojavu Velike Gospe veže se sljedeća predaja: kaže se da je Djevica Marija živjela oko 60, odnosno 72 godine, prema različitim izvorima. Postoji teorija da je živjela dulje od svog sina i da je i dalje živjela u Jeruzalemu, gdje je bila okružena prorocima i prvom kongregacijom kršćanske vjere. Unatoč tome što u Bibliji nema opisa njezinog nebeskog završetka, predaja kaže da je njezin život bio miran i tih, te da je njezin duh prenesen Spasitelju.
Na ikonama Uznesenja ovaj trenutak predstavljen je slikom Bogorodice koja leži na postelji, s rukama položenim na prsima. Oko nje su apostoli, među njima Petar, Pavao i Ivan, kao i sveti Petar koji kadi tamjanom. Osim njih, spominju se pisci poput Dionizija Areopagita, Iroteja i Timoteja, koji posjeduju Evanđelja. Iznad odra, u sredini simbola, prikazan je Krist koji u rukama drži dušu svoje majke, u liku djeteta, okružen iluminacijom i anđelima. Ovaj prikaz snažna je metafora povezanosti majke i sina i ulaska u vječni život. Iz duhovne i umjetničke perspektive Bogorodičine ikone imaju poseban značaj.
Oni ne samo da pripovijedaju priču o Uznesenju, već prenose i teološku poruku – da smrt nije konačno odredište, već prijelaz u novo postojanje, s Bogom. Odani, koji sudjeluju u štovanju ovih figurica, nalaze utjehu i snagu, a svetkovina Velike Gospe sada je trenutak u kojem se okupljaju vjera, tradicija i duhovni sklad. Blagdan Male Gospe stoga nije samo datum u kalendaru, već svetkovina koja nas potiče na razmišljanje o snazi majčinske ljubavi, praštanja i nade.
To je dan kada se žene osjećaju puno bliže Majci Božjoj, u njoj su spojeni temeljna tradicija njihove vjere i vlastiti život. Osim toga, to je i blagdan koji povezuje ljude, održava tradiciju i sugerira da duhovni život ima zasebno vrijeme i mjesto koje ne treba zanemariti.
