Potkraj 1970-ih činilo se da je glazbena industrija stagnirala i bez događaja sve do pojave renomiranog harmonikaša Mirka Kodića. Unatoč noćima bez krova nad glavom, Kodić nikada nije napustio svoju težnju da bude najveći. Bile su potrebne godine ustrajnosti da bi stekao svoje mjesto na pozornici, ali nakon što se njegov ugled proširio, njegova vrijednost više nije bila upitna. Prve večeri u glavnom gradu naše zemlje odlučio je provesti noć u parku.
Kodić se prisjetio svog dolaska u Beograd prvog dana samo s plastičnom vrećicom, jednom majicom, kiflom, jogurtom i harmonikom. Unatoč tome što te noći nije imao gdje prenoćiti, uspio se skloniti u parku pokraj zgrade Skupštine. Od tada svoju harmoniku svira unutar same Skupštine, postavši jedini harmonikaš koji je to radio. Unatoč novom uspjehu, Kodić sebe nikad nije doživljavao kao slavnu osobu. U prošlosti nije bilo ni spomena o zvjezdanju. Danas je uobičajeno čuti ljude kako proklamiraju vlastitu slavu bez ikakvog osjećaja za smjer. Imao sam sreću da me je zapazio moj kum Boki Milošević koji mi je spasio sudbinu. Tijekom snimanja slučajno je bio prisutan i pitao me mogu li nastupiti u TV emisiji za dva dana. Nastupao sam uživo 15 minuta i sutradan su sve novine bile pune izvještaja o mom nastupu. Prvi koji mi se nakon ovoga obratio bio je moj kum Šaban Šaulić. Sljedeće 32 godine služio sam kao njegov osobni harmonikaš. Kodić je podijelio ovu priču.
Prvo desetljeće i pol Kodiićevog puta do jednog od najuspješnijih harmonikaša na našim prostorima bilo je prepuno izazova, iziskivalo je ogroman trud, rad i odricanja. “Sjećam se da sam se morala opravdavati da odem u kupaonicu i plačem. Naši članovi orkestra popili bi sok, pojeli hamburger i povukli se u svoje spavaonice. U međuvremenu bi legende narodne glazbe sjedile za susjednim stolom i uživale u najfinije pečenje,školjke,dagnje,lignje i pića.Dugi niz godina bio sam Šabanu vjeran pratilac,stajao uz njega u svakoj prilici.Volio sam ga jako,i dan danas.Kad god je zapjevao,ja sam Susreo sam njegov pogled sa svojim. Zato me je odabrao da mu budem stalni pratilac svih tih godina. Da sam tih dana morao birati između svoje obitelji i Šabana Šaulića, izabrao bih ovo drugo. Kodić je izjavio: “Napustio sam moja obitelj da slijedi Šabana. Sve sam ih ostavio u selu.
Izražava zadovoljstvo pojedincima koje je susreo tijekom života, uključujući one s kojima je razgovarao, one s kojima je dijelio vrijeme i danju i noću. Tijekom intervjua otkrio je da se ženio tri puta i da je blagoslovljen s dva sina i kćeri. Štoviše, spomenuo je da je sada djed dvoje djece. Naveo je da je s partnericom živio koliko je bilo potrebno, a kad je ljubav nestala, nije se imao zbog čega brinuti. Priznao je da je za njega bio izazov održati svoje brakove netaknutima, osobito zbog zahtjeva koje nosi njegovo zanimanje.
U tom razdoblju financijski status nije bio odlučujući faktor. Žene su mi uvijek bile drage, a to je i dan danas. Ne mogu se suprotstaviti ovoj činjenici, jer stara poslovica kaže: “Gdje god žene trče, za njima Mirko Kodiić i Zdravko Čolić.” Iako me se to tijekom tih godina nije posebno dojmilo, sada mi je intrigantno. Žene bi ponekad postale zavidne, pogotovo jer sam često bio u društvu glumica i stjuardesa. Izbjeći takvu pažnju nije lak podvig, kao što nije lako održati brak. Neke su veze završile, dovele do razvoda zbog nevjere i tako dalje. O tim je glasinama Mirko otvoreno govorio tijekom gostovanja u emisiji “Ispovijest.
