Ljudi dolaze na različite ideje od kojih s eneke drugiam mogu činiti sulude kao što je slučaj sa ovom koju vam danas donosimo. Naime jedan čovjek je odlučio da na svoj nadgrobni spomenik stavi sliku pjevačice Cece.
Narativ života Zorana Brkića, uključujući i izgradnju nadgrobnog spomenika za sebe, pokrenuo je lavinu odgovora u javnosti od iznenađenja preko smijeha do pravnih pitanja. U početku osebujan čin, Zoranova odluka da odstupi od odavanja počasti svom životu i susretima sa slavnim osobama na kamenoj ploči, zapravo je simbolična poruka koja opisuje njegovu osobnu filozofiju i svijet u kojem je živio. Na spomeniku, koji se već nalazi na groblju, unatoč Zoranovoj prisutnosti, stajale su slike brojnih priznatih ličnosti, među kojima je i Ceca Ražnatović, koja je nedvojbeno jedna od najznačajnijih figura u glazbenoj povijesti Balkana.
- Ova scena razbjesnila je mnoge koji su slučajno prolazili pokraj spomenika, jer nisu vidjeli fotografije živih i slavnih ljudi na mjestu koje predstavlja smrt i odlazak. No, Zoran to nije učinio s namjerom izazivanja problema ili traženja publiciteta. Umjesto toga, rekao je, učinio je to jer je imao ljubav prema čovječanstvu i želju da bude poznat. Zoran je objasnio kako se nada da će njegov spomenik biti nešto više od obične ploče s određenim datumima. Za njega je to mjesto s puno uspomena. Te su slike sastavni dio mog života. Ja sam. Ne želim da to itko podržava, ali to je istina, rekao je u epizodi emisije “150 minuta“.
Video emisije brzo je objavljen na društvenim mrežama. Ljudi su ga komentirali, iznosili svoja razmišljanja i ideje – neki sa simpatijama, drugi sa skepsom. No, pitanje koje se pojavilo bilo je – je li legitimno objavljivati fotografije slavnih osoba bez njihova ovlaštenja, baš u ovom kontekstu? Zoran je tvrdio da ga je odvjetnik prethodno obavijestio o nepostojanju pravne osnove za tužbu jer su sve radnje poduzimane s “ljubavlju i poštovanjem” kolege studenta. Da ih ne volim, ne bih ni pokušao da ih fotografišem, rekao je on, posebno sa Cecom koja mu je, kako je naveo, krajem 80-ih potpisala sliku na kojoj je pisalo “Žan, ili Spom meni?”
Pravna služba Odvjetničke komore Srbije smatra da, teoretski, neovlašteno korištenje nečije slike može predstavljati povredu privatnosti i osobnog integriteta, a posebno se to odnosi na slike koje se koriste u financijske ili druge svrhe koje nisu zdrave. No, nije riječ o spomeniku koji je namijenjen općoj objavi ili promociji nekog proizvoda, već osobnom prikazu životnog puta. No, još uvijek nije poznato hoće li ove javne osobe htjeti svoje slike na grobu osobe za koju niti ne znaju. Unatoč tome što se cijela situacija čini neuobičajenom, još uvijek je uobičajeno da ljudi tijekom života dogovore svoju jedinstvenu stalnu adresu kako bi bili sigurni da će sve izgledati kako su zamislili.
No, Zoran je otišao korak dalje od svih, ne samo da je izradio spomenik, već je ispisao i predviđeni datum svoje smrti – 2057. Mnogi izbjegavaju aluzije na smrt, ali Zoran se s njom odlučio unaprijed sprijateljiti. Kako navodi magazin “Story”, ovakve priče pokazuju na koji način ljudi različito doživljavaju svoju prolaznost i nužnost ostavljanja zapisa. U Zoranovom slučaju to je povijesni biljeg i najvažniji trenutak. Netko će ga doživjeti kao ekscentričnog, netko će ga smatrati neinteligentnim, no malo tko će ostati nezainteresiran. Ipak, srž svega je i dalje Ceca.
Na spomeniku je dodatno uklesano: “Meni je Ceca Veličković pjevala ‘Ja sam cvijet, cvijet osebujan’. Ova je rečenica naizgled jasna, ali ima značajnu emotivnu konotaciju; kao pjesma, kao uspomena, kao iskustvo koje Zoran želi održati. Bez obzira na bilo kakve pravne ili etičke probleme, očito je da je za njega sjećanje svijeta vrijedilo cijelu vječnost.
Dok je javnost još uvijek podijeljena između odobravanja i shvaćanja, narativ o Zoranovu spomeniku i dalje je zanimljiv primjer razlikovanja svetog i svakodnevnog, prošlosti i budućnosti. Možda su njegovi postupci jednostavno neobičan način iskazivanja zahvalnosti za vremena koja je, barem prema osobnom uvjerenju, posvetio zvijezdama. A možda je to molba svima nama da razmislimo što želimo ostaviti iza sebe: sliku, uspomenu ili emociju?
